Ko je god prošao kroz Bileću, a nije imao prilike da se upozna sa istorijom ove varošice, sasvim sigurno bi se zapitao “Čija li je ova Velika zgrada. Od koga je vakta”, misleći pri tom da na zgradu u samom centru grada a čija se grandioznost može najbolje vidjeti sa tribina bilećkog fudbalsog stadiona.

Žuto obojena zgrada nekada je bila Merćepov mlin. Zgrada u produžetku, koju je poklonio Vladimir Merćep, bila je Sokolski dom. U produžetku Sokolskog doma, poslije II svjetskog rata, nadozidan je dio zgrade (čiji je krov urušen) za potrebe KUD "Vladimir Gaćinović".

Odlaskom porodice Merćep iz Bileće mlin su kupili Lazar Gnjato i Lazar Jokanović. Poslije II svjetskog rata komunistička vlast im je nacionalizovala imovinu.

Vladimir Merćep je bio veliki privrednik i patriota. Imao je u vlasništvu parni mlin, bioskop i fabriku soda vode, kao i veliko imanje u Dabarskom Polju. Nastojao je da u Bileću dovede željeznicu koja bi išla kroz sami grad, pored njegovih objekata.

Merćepovi mlini su tokom rata oštećeni, ali su uz manje popravke odmah proradili, posebno zahvaljujući majstoru Mahmutu Đapu. Čim se pokrenuo veliki čelični zamajac, počela je da radi čitava transmisija kaiša koji su snagu motora prenosili na sita. Narod je navalio sa svih strana, iz Hercegovine i Crne Gore. Mljelo se danonoćno. Sve je trajalo neko vrijeme, dok je bilo rezervnih dijelova i nafte. A onda opet u vodenice na Trebišnjici i Parežu, da bi lokva, okružena kamenim zidom obraslim bršljanom, ponovo uspavljivala grad kreketom žaba. Tad se rodila ideja i potreba da se u Bileći započne prva velika investicija, izgradnja silosa, a zatim parnog mlina.

Organizacija „Soko“ u Bileći se odlično razvijala. „Soko“ je najprije svoje funkcije obavljao u sali u malom vojnom logoru u gradu, a potom u Kukića kući. Merćep je poklonio Sokolu veliku salu u objektu koji je bio namijenio za željezničku stanicu, koja je trebala tu da bude. Ova velika sala je sasvim zadovoljavala potrebe Sokola.

I gradsko kupatilo bilo je smješteno u Sokolani i radilo je jednom sedmično. Imalo je tuš-kabine, a voda je naizmjenično bila čas topla, čas hladna. Tu je bio i državni klozet, za one prilike pristojan, sa dvije kabine, vodokotlićima i pisoarom.

Vladimir je imao i bioskop koji je zakupio Petar Kapor, a aparaturom je rukovao neki Rus koga je narod zvao Jakub paša, jer je na istog mnogo ličio. Dotadašnja sala i pozornica će se preurediti poslije rata, pa će biti omogućeno bolje izvođenje predstava. Pozornica je bila duboka 12 metara, a široka 10 metara. Iza nje je bilo sedam soba za potrebe glumaca i garderobe. Dramski studio imaće svoje prostorije, a posebno i muzički studio. Ispred pozornice bilo je udubljenje za orkestar, a sa strane pozornice male lože za tehničke radnje (zvuk i rasvjeta).

Nakon rata, u Bileći su se našla tri gramofona. Dva predratna na ručni pogon i jedan na struju i trideset ploča. Vjerovatno ratni plijen. Prva dva su nestala, a trećim je bila zadužena Razglasna stanica. Sve ploče su bile sa natpisima na stranim jezicima. Soba u kojoj je bila smještena Razglasna bijaše čuvana kao da je u pitanju najveća državna tajna. U nju je mogao da uđe samo kinoaparater, zadužen za muziku i čitanje obavještenja i još dvojica nepoznatih ljudi. U susjednoj sobi su održavane probe muzičke sekcije KUD "Vladimir Gaćinović".

S druge strane lokve bio je slobodan prostor na kome je prvi put pedesetih godina prošlog vijeka gostovao putujući cirkus s ringišpilom i raznovrsnim pratećim sadržajima kao što su: gađanje drške ruže iz vazdušne puške, nabacivanje karika na razne flaše sa žestokim pićem i sokovima i druge prigodne nagrade. Ringišpil je tada radio na ručni pogon, pa su se starija djeca smjenjivali gurajući deset krugova u trajanju tri minuta, da bi zaradili jednu besplatnu vožnju.

Ringišpil se nije dugo zadržao pošto je nekakav momak s prezimenom Trklja iz Podosoja u toku jednog popodneva osvojio sve nagrade na strelištu i karikama i opuhao sve poklone. Gazda je nudio da ga u zamjenu za osvojene poklone "sprijatelji" s atraktivnom djevojkom iz njihove porodice i da postane njihov član budući da je dobar strijelac. Ovaj, naravno, nije pristao.

Iza Merćepovih mlina i Sokolane nalazi se stadion FK "Hercegovca". O osnivanju i razvoju našeg "Hea" već smo pisali, pa ćemo samo napomenuti da su stadion izgradili ibeovci, odnosno, uprava Kazneno-popravnog doma u sklopu bilećkog logora koje je dogovorila izgradnju novog stadiona u zamjenu za zemljište koje se nalazilo uz samu kasarnu.

Na jednoj od prethodnih sjednica našeg Parlamenta bilo je riječi o prodaji Merćepovih zgrada.