Najpoznatija trebinjska ćuprija - Arslanagića/Perovića most jedan je od najprepoznatljivijih simbola Grada na Trebišnjici.
Most je kao zadužbinu za svog poginulog sina u izgradio Mehmed-paša Sokolović 1574. godine, za vrijeme turske okupacije.
Kada su Turci 1687. godine potisnuti iz Herceg Novog, mnoge turske porodice su se iz ovog grada doselile u Trebinje. Među njima je bio i izvjesni Arslan-aga koji je dobio posjede istočno od Trebinja kao i pravo da naplaćuje mostarinu. Po njemu se, od tada, most naziva Arslanagića most.
Ono što je zanimljivo je da se nije uvijek nalazio na mjestu na kome ćete ga zateći danas.
Krajem Drugog svjetskog rata, u pokušaju miniranja, uništen je dio lijeve strane mosta. Ova šteta je uskoro sanirana, ali mnogo veća nevolja čekala je most dvadesetak godina kasnije.
Izgradnjom hidroenergetskog sistema na Trebišnjici 1965. godine most se našao pod vodom akumulacionog jezera, a 1966. godine demontiran je i kamen po kamen prenesen nekoliko kilometra nizvodno između naselja Gradina i Police.
Odlukom ratnog gradonačelnika Trebinja naziv mosta je promijenjen u Perovića most.
Rušen, krpljen, potapan, rastavljan, pa opet kamen po kamen sastavljan, da bude isti kakav je i bio, samo na novoj lokaciji, boljoj i priličnijoj njegovoj ljepoti, u gradu, na usluzi i vidiku i Trebinjcima i onima koje ovuda put nanese.
Vijekovi su prošli i ratovi su prošli, a ovaj kameni gorostas još uvijek ljubi obale svoje Trebišnjice.
