Desanka Maksimović je bila profesorka u Prvoj ženskoj gimnaziji, a supruga Sergeja Slastikova je upoznala kao već poznata pjesnikinja.

 

 

"Pozvali su me Rusi jednog dana da u njihovom klubu održim predavanje i pročitam nekoliko svojih pjesama. Tu sam upoznala Sergeja. Da li je to bila ljubav na prvi pogled? Vjerovatno! Ali, sigurno, moja prva ljubav. Bila sam već zrela devojka. Kasnije smo se zbližili. Nisam mogla odmah da se udam, jer još je bilo djece (braće i sestara), koji nisu bili izvedeni na put. Sergeju sam objasnila da treba sačekati, jer moje naslijeđene dužnosti moram do kraja ispuniti. Bio je plemenit čovjek i razimeo je mene i moju situaciju. Strpljivo je čekao dan kada smo se napokon vjenčali i zasnovali svoj dom."

 

Vjenčali su se 1933. godine. On je bio ruski emigrant. Kao mladi kadet tokom Prvog svetskog rata bio je zarobljen od Turaka, ali je uspio da se nakon brojnih putovanja dočepa Beograda. Nakon vjenčanja je završio glumačku školu i dobio ponudu da ode u Skopski teatar. Međutim, zbog Desankine službe u Beogradu on je to odbio.

 

Zaposlio se u izdavačkoj kući "Prosveta" kao prevodilac ruskog jezika. Za svog života preveo je 14 knjiga. Pisao je i pjesme za djecu, potpisujući se kao "Kalužanin". Bio je rodom iz Kaluge, šumovite oblasti blizu Moskve - kazala je pjesnikinja.

 

Partner kog je Desanka izabrala nije bio po volji većine. Mnogi su se njenom odabiru čudili, govorili su kako je mogla bolje da se uda. Da su je mnogi tražili i za njom uzdisali, ali ona je na to imala samo jedan odgovor.

 

"Ja sam se udala za čovjeka kojeg je moje srce tražilo, bez obzira na to što je bio siromašan. U njemu sam našla ono što sam željela."

 

I bila je sa njim 43 godine do njegove smrti. Desanka je doživjela duboku starost i postala je jedina žena kojoj su za života podigli spomenik.