Srpska pravoslavna crkva i vjernici danas obilježavaju praznik Svete velikomučenice Marine, u narodu poznate kao Ognjena Marija. Poštuje se kao borac za hrišćansku vjeru i zaštitnica žena. Običaj je da se na ovaj praznik, ne rade nikakvi poslovi, a posebno radovi u polju.

Sveta Marina rođena je krajem trećeg vijeka, tokom vladavine cara Dioklecijana u Južnoj Anadoliji, u Antiohiji.

Kao jedinica neznabožačkih roditelja, krstila se u 12. godini, zbog čega je se otac odrekao. Prema predanju, nakon što je primila hrišćanstvo krštenjem, Sveta mučenica Marina zavjetovala se da se nikada neće udati, ali i da će svojom dušom postradati za Isusa Hrista.

U 16. godini života, zbog odbijanja ponuđenog braka i vjere u Gospoda Isusa Hrista, izložena je najgorim mukama, a potom i pogubljena mačem u doba cara Dioklecijana.

Mošti ove svetiteljke postadoše čudotvorne i isceliteljske. Nalazile su se u Carigradu do dolaska krstaša, a danas se njena ruka nalazi u svetogorskom manastiru Vatopedu.

Njene mošti i danas su poštovane. Smatra se da Ognjena Marija uvijek odgovara na molitve i liječi bolesne, bez obzira na vjeroispovest.

Svetiteljka se najčešće predstavlja sa krstom i palmom, simbolom mučeništva u rukama, sa zmajem pod nogama i često sa kućama u plamenu u njenoj pozadini.

Običaji i vjerovanja

Ognjenu Mariju neke pravoslavne porodice obilježavaju kao krsnu slavu. U crkvenom kalendaru praznik nije obilježen "crvenim slovom", ali se ipak veoma poštuje i u crkvi i u narodu.

U narodu se vjeruje da je Ognjena Marija sestra Svetog Ilije koji kažnjava gromom, spada u "ognjevite" svece.

Prema predanju, ona od brata krije kada je njegov praznik da se on ne bi od sreće i slavlja zaboravio i gromovima uništio cijeli svijet. Ali i Marija pali i kažnjava ognjem, po čemu je i dobila naziv Ognjena.

U narodnom predanju čuvaju se primjeri o vatri koja je u vrele praznične dane spalila žito, sijeno i domove ljudi koji su se ogriješili radeći na praznik Ognjene Marije.

Slave je svi koji su imali štete od groma i oluje. Narodna izreka kaže – ko slavi Ognjenu Mariju, siguran je u ljetinu.

Običaj je da se na ovaj praznik, kada zbog velike vrućine "gori nebo i zemlja", ne rade nikakvi poslovi, a posebno radovi na polju.

Niko ne radi, pogotovo žene, jer se smatra da danas nijedan posao ne može donijeti sreću.

U narodu se kaže da na Ognjenu Mariju "ne valja ni konac u iglu udjenuti".