U Austriji, gdje je i najbrojnija evropska srpska dijaspora, boravilo je sredinom decembra, više desetina Hercegovaca i Hercegovki, privrednika, javnih radnika, kulturnih poslenika.

Svi oni su svojim zemljacima koji žive i rade u Austriji predstavili sadašnje privredne potencijale Hercegovine, ali su ih podsjetili i na djelić kulturnog i nacionalnog blaga koje se čuva ili njeguje od Trebinja, preko Ljubinja i sjeverno Bileće, Gacka, Nevesinja, pa sve do Mostara.

Goste iz Hercegovine su austrijskim dvorovima i palatama proveli vodiči iz Srbije i Republike Srpske, jer se za organizaciju ove višednevne manifestacije pobrinulo Predstavništvo Republike Srpske u Austriji.

Zanimljivo je reći da su na “Danima Hercegovine”, kod nastupa trebinjskog KUD-a “Alat”, ali i na predstavi sjajnih trebinjskih gimnazijalaca „Dobro došli kićeni svatovi“, mnogi Srbi u iseljeništvu plakali.

MOGUĆNOSTI SARADNJE OGROMNE

Šef Predstavništva Republike Srpske u Austriji Mladen Filipović, koji je organizovao i prijem za goste iz Hercegovine, ovom je prilikom naglasio da cilj manifestacije i jeste bio da se u ovoj zemlji predstave privredni, kulturni i turistički potencijali hercegovačkih lokalnih zajednica.

“Od izuzetnog je značaja da se ovd‌je u Beču, glavnom gradu Austrije, u kome živi dosta naših zemljaka, predstavlja ono najbolje iz srpske kulture, tradicije i duhovnosti, a, s obzirom da je Hercegovina po mnogo čemu posebna, izuzetna nam je čast da ovih dana u Beču promovišemo brojne potencijale ove regije”, istakao je Filipović.

Posebnu pažnju su privukle izložbe "Aleksa Šantić i mostarski kulturni krug", kao i druga, pod nazivom "Vaskrs manastira Žitomislić", urađene u saradnji sa Akademijom nauka i umjetnosti Republike Srpske.

Podsjetivši da se ove godine obilježava stogodišnjica od smrti najpoznatijeg mostarskog pjesnika Alekse Šantića, predsjedink SPKD "Prosvjeta" - Gradski odbor Mostar, Sanja Bjelica Šagovnović je rekla da je on ostavio neizbrisiv trag, ne samo u Mostaru, već i u cjelokupnoj srpskoj književnosti i istoriji.

„Čuvajući naše kulturno i književno nasljeđe - čuvamo i nadograđujemo i našu kulturu, jezik i identitet, a mi u Mostaru, rekla bih, to radimo sa posebnom pažnjom i neizmjernom ljubavlju“, kazala je Bjelica Šagovnović.

Iguman manastira Žitomislić Danilo Pavlović je govorio o bogatoj istoriji ove pravoslavne svetinje, pojasnivši kako je to simbol stradanja srpskog naroda, ali i njegovog vaskrsenja.

Naročiti utisak na posjetioce je ostavila predstava učenika trebinjske Gimnazije “Jovan Dučić” pod nazivom “Dobro došli kićeni svatovi” u kojoj su prikazani narodni običaji Hercegovine prilikom ceremonije prosidbe i vjenčanja, a dolazak u Beč, ne samo mladih glumaca, već i gimnazijalaca koji su postizali uspjehe na različitim takmičernjima, iskorišten je kao kratko upoznavanje sa mogućnostima studiranja u Beču i Gracu, u kojem su takođe boravili gosti iz Hercegovine.

“Osim učenika koji igraju u predstavi, sa nama je u Austriji bilo i 11 prošlogodišnjih učesnika na republičkim takmičenjima koji su postigli izuzetan uspjeh za koji su nagrađeni posjetom Beču i Gracu i obilaskom znamenitosti, a imali smo zadovoljstvo da nam u Gracu vodiči budu dvoje mladih Prijedorčana koji ovd‌je studiraju arhitekturu i građevinu i koji su, osim predstavljanja znamenitorsti grada, prenijeli i svoja iskustva i uslove studiranja u Austriji”, rekao je direktor Gimnazije “Jovan Dučić” iz Trebinja Dobroslav Slijepčević.

"Dani Hercegovine" su, osim kulturno-zabavnog dijela programa, sadržali i Poslovni forum, tokom kojeg su austrijskim privrednicima predstavljeni investicioni potencijali Hercegovine, infrastrukturni i energentski projekti, kao i bogata turistička ponuda.

PROVELI SE KO` U BEČU

Budući da je ova međunaslovna poslovica kod Srba uvriježena valjda još iz davnih dana, tako smo se i mi proveli u Beču – vidjeli prelijepe dvorce, blještave fasade, ukrašene trgove na kojima su večernji adventi, (budući da smo u Austriji bili uoči novogodišnjih praznika), ali obišli i preskupe trgovine za koje nismo imali novce i skupe suvenirnice i pabove (za koje svaki Srbin mora imati novaca).

Za prvi utisak o bečkom pivu i bečkoj šnicli pobrinulo se naše već pomenuto predstavništvo, a kasnije bečke kobasice i varijante piva - schwarz ili licht (tamno ili svijetlo) iskusili smo sami.

Na svakom smo koraku slušali maternji jezik, jer u ovoj srednjeevropskoj državi živi veliki broj Srba, a, osim jedne trećine Austrijanaca i jedne trećine ostalih stranaca – treći dio stanovništva, kako nam je kazala vodič Biljana Mraković, otpada na stanovništvo bivše Jugoslavije i Turke. Takođe je poznato da nema gotovo nijednog značajnijeg srpskog intelektualca iz posljednja dva vijeka, a da nisu imali neku vezu sa Bečom.

Metroi i tramvaji u Beču su jako jeftini, jer gradske vlasti žele sa ulica ukloniti što više automobila, pa je neuporedivo gušći saobraćaj u malom Trebinju nego u ovom dvomilionskom gradu, ali i pored toga je svakom turisti prosto grehota koristiti javni prevoz, a ne hodati pješice, jer se na svakom koraku vide prelijepe građevine, spomenici, travnjaci.

Iako nismo imali priliku obilaziti prekrasni barokni dvorac, čuveni Šonbrun, koji je nekada bio lovački dvorac, a kasnije ljetna i glavna rezidencija Habzburgovaca, autobusom smo obišli ovaj, jedan od najvažnijih kulturnih spomenika Austrije, sa prekrasnim vrtovima, zoološkim vrtom, čuvenim paviljonom palmi, te zabavnim parkom Praterom sa roler kosterima koji turistima povećavaju adrenalin.

Dvorac Belvedere nam je, međutim, bio neizbježan, jer se ispred ovog baroknog zdanja ovih dana odvija advent na kome se najviše čuo srpski jezik, a ispred  kućica za prodaju kuvanog vina i čuvenih kobasica najviše su čekali Srbi sa kojim smo poredili austrijske i srpske mesne specijalitete i naša vina.

Ovaj prelijepi dvorac je, u stvari, cio kompleks podignut u vrijeme Eugena Savojskog i nalazi se jugoistočno od centra grada, dok je u samom centru grada istorijski naznačajnija bečka palata – Hofburg.

Hofburg je više od deset vijekova bio sjedište Habsburške monarhije koja je vladala 640 godina i bio je službeno sjedište svakog austrijskog vladara od 1275. godine, pa je i danas zvanična rezidencija austrijskog predsjednika.

Ovo velelepno zdanje je kompleks zgrada koje odražavaju različite periode i arhitekturu, a pored rezidencija su ovdje i četiri muzeja, Austrijska nacionalna biblioteka u kojoj je preko 150 srpskih srednjevjekovnih rukopisa (za koje se može samo zamisliti kako su tamo dospjeli), kao i Nacionalni teatar, Kongresni centar i slično.

Na glavnom bečkom trgu – Štefanplacu, odnosno, Trg Svetog Stefana, nalazi se istoimena Katedrala Svetog Stefana, katolička katedrala u kojoj je sjedište bečke nadbiskupije, a ispred koje smo svi zajedno objektivom ovjekovječili boravak u Beču.

Na ovom je sakralnom objektu vrlo zanimljiv spoj različitih stilova gradnje, jer je prvo izgrađena crkva u romaničkom stulu 1147. godine, čiji je zapadni dio fasade ostao u izvornom obliku, ali je kasnije gorjela, pa je obnavljana u romaničkom stilu, a onda su neki dijelovi i nadograđivani, a neki ostali i nedovršeni.

Iako Beč nije previše bombardovan za vrijeme Drugog svjetskog rata, pa je sam centar grada poprilično sačuvan, katedrala je bila oštećena, ali i rekonstruisana, kao i još neke zgrade koje su renovirane, ili su na tim mjestima sagrađene nove.

Čim se skrene sa glavnog trga u Beču ulazi se u dosta mirnije ulice, ali su sve toliko pune znamenitosti i spomenika kulture, trgova sa velelepnim građevinama i spomenicima, da je to jednostavno potrebno vidjeti na licu mjesta.

LJEPOTE GRACA IZ PERSPEKTIVE DVORCA HABSBURGOVACA

Drugog dana boravka u Austriji bili smo u Gracu, drugom po veličini gradu u Austriji, koji je kao privredno i kulturno središte pokrajine Štajerske smješten na jugoistočnom dijelu države.

Grac je i najviše poznat po starom gradskom jezgru, jednom od najočuvanijih u Srednjoj Evropi, zbog čega je 1999. godine stavljeno na listu kulturne baštine Uneska, a 2010. godine je Grac bio kulturna prijestolnica Evrope, kada je i najveličanstveniji barokni kompleks u Štajerskoj, dvorac Egenberg dodat na tu listu.

Iako ga nismo obišli zbog nedostatka vremena i vidjeli ga, nažalost, samo iz daleka, zna se da se ovaj spomenik kulture, sa svojim vrtovima, dvorskim prostorijama i starim umjetninama, smatra jednim od najvrijednijih spomenika kulturne baštine Austrije.

Naša novinarska ekipa je, ipak, imala sreću da smo bili smješteni u prelijepom hotelu u centru starog dijela Graca, pa smo u večernjim satima obišli cio ovaj  dio, zajedno sa adventima na kojim smo plesali uz muziku uživo i ponovo u društvu mnogih naših turista.

Prelazeći na drugu stranu rijeke Mur, šetali smo pored bogato ukrašene „Svarovski“ zgrade, „Adler apoteke“, najstarije apoteke u Austriji, najviše se zadržavši na Hauptplacu, glavnom gradskom trgu na čijoj je južnoj strani i Gradska kuća, čiji današnji prelijepi izgled potiče iz 1893. godine, a ispred koje je veličanstveni spomenik.

Taj prelijepi spomenik je, u stvari, fontana nadvojvode Johana, okružena sa četiri ženske figure, ali, s obzirom da je prilikom našeg boravka u Austriji glavni advent bio upravo na ovom trgu, fontani nismo mogli prići naročito blizu.

Dvoje mladih ovdašnjih studenata arhitekture i građevine, Tamara i Luka iz Prijedora, bili su nam vodiči angažovani od strane organizacije „Srbi za Srbe“ i proveli nas najprije kroz ulicu Anenštrase, gdje se nalazi spomenik „Kamenovi spoticanja“ koji odaje počast žrtvama Drugog svjetskog rata, da bismo ponovo došli do glavnog gradskog trga u starom dijelu grada.

Odatle smo se uputili ulucom Šporgase, diveći se bogato oslikanim fasadama starih kuća i vila koje su bile nestvarne ljepote, a onda nastavili ka Šlosbergu, ili, prevedeno sa njemačkog, mali dvorac.

U pitanju je građevina koja dominira sa uzvišenja, 120 metara iznad grada, a do koje smo se popeli preko 260 stepenica, ali smo se, zahvaljujući našim gimnazijalcima koje je tamo radoznalost odvela odmah po dolasku u Grac, vratili tunelom kojim se u podnožje stiže mnogo brže.

Do Šlosberga postoji i žičara, ali je bila nedelja i nije radila, kao i tobogan koji vas za 6 eura spusti u podnožje, ali ni on nije radio.

Mladi vodiči su nam objasnili da se ovaj srednjevjekovni „mali dvorac“ s vremenom razvio u veliku tvrđavu, a ona se razvila u utvrđenje koje ni Napoleon nije uspio osvojiti.

„U pitanju je grad – tvrđava, građen u 12. vijeku koji su u vrijeme Napoleona opkolili Francuzi, pa, iako utvrđenje nije palo, Gračani su bili ucijenjeni uništenjem Beča, pa su najprepoznatljiviji dio Šlosberga, sat kulu – Urturm i još jedan toranj Glokturm, uspjeli otkupiti za veliku sumu novca, a sve ostalo su srušile francuske trupe i tako to stoji i dan danas“, ispričali su nam vodiči.

Na Šlosbergu se, osim tornja sa satom i drugog tornja, nalazi i takozvani Kineski paviljon, vidikovac sa koga se pruža veličanstven pogled na grad i rijeku Mur koja kroz njega protiče, a na brdu je i Turski bunar, dubok 94 metra, u koga smo, za sreću i zamišljene želje, bacali novčiće.