Milovan Antunović, iako zvanično u penziji, obućar je na čije se iskustvo i dobar rad i dalje oslanjaju brojni Trebinjci, koji mu na popravku donose cipele, čizme, patike, sandale...

Kvalitet rada nije upitan, cijene su povoljne, a Milovan kaže da još uvijek radi jer ima volju, ali dodaje i da nema zainteresovanih koji bi učili ovaj zanat.

„Za posao treba imati volju, ljubav i afinitet. Od rada na silu nema ništa, a kad ima volje, sve se može stići. Ne znam nikoga od mlađih ljudi ko bi htio da izuči obućarski zanat, svi bi da primaju platu, a da ne moraju ništa raditi“, priča Milovan i prisjeća se svojih obućarskih početaka.

„Davne 1978. godine završio sam Školu učenika u privredi u Nikšiću i odmah počeo da radim kao obućar u Gacku, gdje sam ostao do 1985 godine. Nakon toga sam prešao u Ortopedsko preduzeće „ Rudo“ u kojem sam proveo skoro 25 godina, a poslije njegovog zatvaranja, osnovao sam svoju obućarsku radnju u Trebinju. Tokom svoje dugogodišnje obućarske karijere, radio sam sve, od krojenja i pravljenja cipela, pa do popravki, koje su sada jedino što se radi kada je ovaj zanat u pitanju“, pojašnjava naš sagovornik.

Milovan je svakodnevno okružen punim policama obuće, koje naši sugrađani donose na popravku ovom majstoru, oko njega su i konci, ljepila, razni alati, kalup za proširivanje obuće, mašina za brušenje i ono najzanimljivije- dvije singerice stare blizu stotinu godina, koje i danas odlično rade.

Cijeli razovor sa Milovanom Antunovićem, o obućarskom zanatu nekad i sad, poslušajte u „Temi jutra“, a kome treba popravka obuće, ovog odličnog i uvijek nasmijanog majstora može da nađe u njegovoj radnji na Ložioni, svakog jutra do 13 i radnim danima poslije 17 časova.