Fondacija „Sveti Vukašin“ pri Eparhiji zahumsko-hercegovačkoj i primorskoj, osnovana u Trebinju prije više od decenije, danas je aktivna, rekli bismo, i više nego ikada prije. Da li se povećao broj porodica kojima je potrebna pomoć ili se svijest među ljudima počela mijenjati? Odgovor bi bio i jedno i drugo. Samo u našem gradu trenutno je oko stotinu porodica koje svakodnevno zavise od pomoći drugih, a priličan broj ih je i u ostatku Istočne Hercegovine. Potrebe su različite, a pomoć često neophodna svaki dan, kaže nam sveštenik Miloš Mandić, sekretar Fondacije „Sveti Vukašin“, naglašavajući da su do sada imali brojne akcije, sve zahvaljujući ljudima dobre volje i želje da pomognu.

„Naša fondacija, Božijom pomoću, radi i opstaje zahvaljujući svim dobronamjernim ljudima koji ubacuju novac u naše dobrotvorne kutije, koji kupuju naše proizvode, uplaćuju novčani prilog na račune fondacije, zahvaljujući organizovanju Preobraženskog i Božićnog bazara i, zahvaljujući svemu tome potrebiti ljudi u Hercegovini mogu da se oslone na nas i da se osjećaju sigurno“.

Odatle i slogan fondacije „Budimo ljudi“. Dvije riječi u koje je stalo sve ono što nas čovjekom čini, a ponajviše djela.

Sveštenik Miloš Mandić, sekretar Fondacije "Sveti Vukašin"

„Fondacija je osnovana 2011. godine, predsjednik je bio vladika Grigorije, a cilj osnivanja podrška natalitetu. Krenulo je odlično par godina i broj korisnika se utrostručio. U jednom trenutku nije bilo dovoljno novca i pomoć se svela na gradove u Federaciji BiH, Konjic i dolinu Neretve gdje su Srbi bili u manjini. Fondacija je rad obnovila 2019. godine kada dolazi vladika Dimitrije, postaje predsjednik fondacije i dolazi do reorganizacije. Uvidjelo se da Grad i država imaju podsticaje za majke i odlučeno je da se aktivnosti poslože drugačije – da se pomaže svakom zaista potrebitom čovjeku, bez obzira o kakvim i kolikim potrebama je riječ. Ponekad su samo lijepa riječ i ugodan razgovor dovoljni da ukrijepe i učine srećnima za jedan duži period one koji su sami, bolesni i napušteni od svih. Kome god je nešto potrebno, a u nekoj nevolji je, mi smo tu, od dijeljenja hrane, ogrijeva, plaćanja računa, kupovine lijekova, garderobe, plaćanja liječenja, pa do većih projekata poput sanacija kuća“, upoznaje nas sa radom fondacije otac Miloš.

LJUBAV PREMA BLIŽNJEM – NAJUZVIŠENIJI DUHOVNI ZAKON

„Pored onih kojima se pomogne, mnogo dobijaju i oni koji pomažu, bez obzira šta i koliko dali drugome, jer sve što se daje od srca vraća se trostruko. U duhovnom smislu čovjek osjeća mir, radost, ljubav, nije nervozan, depresivan, već ispunjen blagodati Božijom, a istovremeno se osjeća i društveno korisnim. Zato je važno da se potrudimo da ti ljudi osjete da su dio nas, to je taj trenutak gdje se stvara obostrana radost. Onaj koji dobija dar osjeti se jednodušnim sa onim koji ga daje i tada nastaje ta punoća. Kada se pomučiš za drugog, njegovo srce to osjeća pa onaj koji sprema ili daruje, osjeća spokoj i zadovoljstvo. To je duhovni zakon, koji postoji i djeluje na nivou ljubavi“.

Izuzev u vrijeme praznika, fondacija svoje aktivnosti provodi tokom cijele godine, dijeleći ih na sedmične, mjesečne i godišnje, kako bi se došlo do svakoga kome je pomoć neophodna, a kojih je priličan broj.

Jedan od mnogobrojnih humanitarnih akcija fondacije

„U sedmične aktivnosti spadaju redovni obilasci i podjela hrane, u mjesečne, pored hrane, kupovina lijekova i plaćanje računa, dok su godišnje aktivnosti veće i zahtijevnije, a tu spadaju Vaskršnja i Božićna velika akcija podjele hrane, akcija ogrijeva i akcija 'Djeca vladike Atanasija', u okviru koje obradujemo tridesetak djece novom garderobom, obućom i školskim priborom. Osim Trebinja, aktivni smo i u Bileći, Gacku, Nevesinju, Ljubinju, Berkovićima, Čapljini, tako da u tim opštinama imamo zajedničke godišnje i mjesečne akcije. Za Božićnu i Vaskršnju akciju pišemo molbe poslovnim, prodajnim i uslužnim objektima, a redovno nam donacijama u susret izađe preko stotinu firmi iz javnog i privatnog sektora. Spisak svih priložnika i dobrotvora poslije svake akcije objavljujemo na našim instagram i fejsbuk stranicama i sajtu fondacije 'Sveti Vukašin'. Donacije nisu samo u novcu, nego i u hrani, ambalaži, usluzi i slično. Saosjećanja ima, i premda je kod običnog naroda najizraženije, zahvalni smo svima koji su uz našu fondaciju, a time uz sve one kojima na ovaj način pomažu“.

NIJE SRAMOTA OBRATITI SE ZA POMOĆ

Kako nam priča sekretar Fondacije „Sveti Vukašin“, u početku su do ljudi kojima je potrebna pomoć dolazili preko parohijskih sveštenika, a danas, kako je njihov rad prepoznat, sve više ljudi javlja se samo.

Važno je razgovarati sa ljudima u potrebi da biste znali kako da im pomognete

„Nije sramota nemati, sramota je slagati, ukrasti, prevariti, oteti. Sistem vrijednosti posložen je naopako i mi se trudimo, i kao fondacija i kao crkva da govorimo ljudima da nije sramota tražiti pomoć. Svako od nas se u nekom periodu našao ili se može naći u situaciji da živi teško, još ako je tu i bolest, treba se javiti. Nama je drago što se ljudi ne ustručavaju, to znači da nam vjeruju, a to je ono što našu zajednicu čini snažnijom, bližom vjeri i crkvi. Ima dosta ljudi koji bi dali prilog, ali ako nemaju povjerenja to ne učine. Iz tog razloga je naša fondacija transparentna. Ne postoji nijedna humanitarna organizacija u svijetu koja djeluje na ozbiljnom nivou, a čiji rad nije transparentan. Sve fondacije ako hoće da budu ozbiljne moraju biti otvorene prema javnosti da bi se steklo povjerenje“.

I DRUŠTVENE MREŽE MOGU BITI KORISNE

„Naša fondacija je aktivna i na društvenim mrežama, odnosno imamo veoma ozbiljan tim koji vodi naše fejsbuk i instagram stranice i sajt fondacije. Tu nam se javlja veliki broj djece i mladih koji žele da se priključe fondaciji. I to pokazuje da društvene mreže mogu biti korisne i da je uvijek sve do nas, da li ćemo nešto da upotrijebimo ili zloupotrijebimo. Sveti Apostol Pavle kaže: 'Sve mi je dozvoljeno, al mi sve ne koristi, sve mogu a da ništa ne ovlada sa mnom' – znači, da ja vladam sa svijetom oko mene i svijetom u meni, a ne ono sa mnom, bez obzira šta to bilo. I upravo preko društvenih mreža stupili smo u kontakt sa srpskom organizacijom iz Austrije 'Spoji' koji su nas kontaktirali i obezbijedili pakete hrane za porodice u Gacku, kao i sa fondacijom iz Čikaga 'Lifeline'. Prošle godine smo zahvaljujući ministru Staši Košarcu obezbijedili 185 porodica u Hercegovini paketom hrane u vrijednosti od 200KM u okviru akcije 'Radost Vaskrsa'. Za Vaskrs i Božić dijelimo pečenje kako bi i te porodice imale na trpezi ono što imaju i drugi. Vidjevši naše akcije preko društvenih mreža, javio nam se Tomislav Rubez iz Han Pijeska koji ima svoje stado i lani je za Božić ispekao najvećeg ovna i dovezao ga u Trebinje. Isto je uradio i za Vaskrs, kada je dovezao i prikolicu brašna. Ove godine je došao sa porodicom, suprugom i četvoro djece i, osim pečenja, darovali su fondaciji 1.700KM, a zahvaljujući svemu tome mi smo mogli realizovati pomoć najugroženijima, na čemu smo svim srcem zahvalni ovakvim ljudima“.

Da ne bi bilo zloupotreba, kako nam kaže, novac ne doniraju, već kupuju šta je kome potrebno ili koriste za sanacije domova, kao što su do sada učinili više puta kako bi ljudima omogućili adekvatne uslove za život.

Akcija u Gacku - popravka trošnog krova

„Do sada smo imali desetak većih akcija sanacije domova. Izdvojio bih par njih - jednu u naselju Police gdje smo kompletno renovirali jedan dvosoban stan, drugu u selu Lug na staroj i za život neuslovnoj kući koju smo potpuno sanirali, zatim treću samohranoj majci troje djece zbog neurađene fasade kuća je bila puna vlage, usljed čega je jedno dijete dobilo bronhitis. Mi smo, Božijom pomoću, uspjeli to sve da završimo. Imamo u planu da u proljeće radimo akciju na sređivanju barake koja prokišnjava. Ukoliko bismo imali više novčanih sredstava postojala bi potreba za još više ovakvih akcija i većih projekata.“

ODGOVORNOST NA SVIMA NAMA

Da bi obezbijedili dovoljno za sve koji se nalaze u potrebi, a kako nam kaže sveštenik Miloš Mandić, samo u Trebinju je takvih porodica oko stotinu, fondacija se odlučila da počne praviti domaće proizvode, od čije prodaje bi mogli ostvariti prihod za pomoć ljudima u nevolji.

Prehrambeni asortiman iz vlastite proizvodnje - prihodi od prodaje idu potrebitim

„Iz potrebe kako doći do novca da pomognemo ljudima na našim prostorima, posebno što su pod uticajem inflacije životne namirnice poskupile, metar drva sa 70KM danas iznosi skoro duplo - 130KM, a podstaknuti bogatstvom resursa naše zemlje došli smo na ideju da pokrenemo proces proizvodnje domaćih i organskih proizvoda bez šećera ili sa manjim udjelom, te da od te zarade ostvarujemo prihod za fondaciju. Do sada u ponudi imamo oko 10 vrsta džemova, 6 vrsta sirupa, dvije vrste hladno cijeđenih sokova, 10 vrsta likera, sireve u ulju, obične i aromatizovane i slično... i sve se to pravi u našoj Eparhiji, pasterizuje se i preko Agrarnog fonda tehnološki pregleda da bude ispravno. Pored prehrambenog asortimana, u ponudi imamo i tekstil: majice i dukseve, a u pripremi su šorcevi i bermude, sve sa obilježjima, likovima i simbolima veoma značajnim za našu vjeru i tradiciju. Naši proizvodi mogu se kupiti u Hercegovačkoj kući, kao i u manastirima Tvrdoš, Ostrog, Hercegovačka Gračanica, zatim u prodavnicama Agora i Odigitrija, kao i putem društvenih mreža. Za preko 50 porodica obezbjeđujemo ogrijev i kako nismo imali dovoljno novca, a nikoga ne želimo da odbijemo, došli smo na ideju postavljanja ljetnjeg štanda u Dučićevoj ulici. Tako pored naših proizvoda imamo i palačinke, kokice, pomfrit i sokove na točenje. Organizujemo i bazar na praznik Preobraženja Gospodnjeg i sav taj novac ide za ogrijev ljudima. U suprotnom bi bili bez ogrijeva kao što su do sada bez njega i bili“.

SUSRETI KOJI NAPAJAJU DUŠU

„Ulazili smo u domove u kojima su ljudi naložili sav parket, drugi vrata kako bi se ugrijali preko zime jer ne mogu da kupe ogrijev. To su, većinom, porodice koje nisu radno sposobne i od onoga što imaju prinuđeni su da biraju da li će kupiti lijekove ili hranu, a za ogrijev im ne bi ostalo ništa. Ali, iako teško žive, kada ih pitamo šta im je potrebno svi kažu mi sve imamo, ako može nešto minimalno. A oni, u bukvalnom smislu nemaju ništa, čak u 21. vijeku ni vodu ni struju, a kamoli televiziju ili internet. I ako se u tom domu ne zadržiš, nećeš saznati šta im sve treba. Zato mi sjednemo i kroz razgovor saznamo kako žive i kako da im pomognemo. Ima ljudi kojima plaćamo račune i lijekove na šta oni kažu – e sada ću moći da pojedem šta želim. To je zaista tužno. Dok se nisam počeo ovim baviti ni sam nisam bio svjestan da postoje takvi ljudi u našem bliskom okruženju. Previše smo okrenuti sebi, fokusirani na komfor u svakom smislu te riječi i svako od nas se treba preispitati u čemu je konformista, obratiti pažnju na ljude pored nas i biti blagodarni Bogu na onome što imamo, a imamo svi sasvim dovoljno. Čovjek misli da će dušu nahraniti materijalnim, a kada zadovolji neku takvu želju, onda opet osjeća prazninu. Zato treba raditi na sebi u duhovnom smislu jer unutrašnji mir, radost i spokoj nemaju veze sa onim što imamo materijalno. Naši korisnici ništa nemaju materijalno, a opet su spokojni, nisu nervozni, kod njih se ispunimo pozitivnmom energijom da je to nezamislivo.Zato je važno sagledati šta nam je suštinski bitno za život. Pozivam sve ljude da dođu kod nas i posjete te porodice i shvate koliko su srećni!“

Kako nas upoznaje, ovim porodicama hrana je najpotrebnija jer im je neophodna svaki dan.

Majice - proizvodi fondacije

„Dobijamo određenu hranu što preostane iz pekara, restorana ili menzi preduzeća, te posle održavanja rođendana, krštenja, vjenčanja, sahrana, dobri ljudi donesu i mi isti dan podijelimo. Našoj fondaciji hrana je najpotrebnija i bilo bi potrebe da se svaki dan tim ljudima daje hrana u obilnim količinama jer nisu sposobni sami da je spreme. To nije problem samo našeg društva, i u mnogim uređenijim zemljama je isto, to je problem svih nas. Nekada je bilo normalno da se komšije pomažu međusobno, a sada su se ljudi udaljili i zbog toga se nečija potreba ne osjeća, ne primijećuje. Ljubav je zahladila i u porodicama a ne samo na širem nivou. Mnogo toga se uzima zdravo za gotovo. Nema blagodarnosti koja je veoma važna, bježi se od odgovornosti, koju svi trebamo prihvatiti i osvrnuti se oko sebe ako mislimo stvarati bolji svijet za život“.

BUDIMO LJUDI

Pored niza svakodnevnih aktivnosti, treba podsjetiti da su članovi Fondacije „Sveti Vukašin“ mjesec dana volontirali i na Kovid odjeljenju Bolnice Trebinje u vrijeme pandemije. I tu se opet prepoznaje njihova snaga da su bezrezervno tu za druge. A čineći za druge, kako nam priča sveštenik Miloš Mandić, svaki čovjek oplemenjuje i sebe.

„Milosrđe je vrlina. Jedan od naših svetih otaca, Sveti Nektarije Eginski je rekao: 'Onaj ko istrajno tvori vrlinu milosrđa a čini velike grijehe, svi grijesi biće oprošteni jer je bio milosrdan, a onaj koji istrajno tvori vrlinu milosrđa a nema većih grijehova, još za svog života na zemlji biće svet'. Na taj način se ispunjava uzvišena zapovijest Gospodnja 'da ljubimo jedni druge kao sami sebe'. Vjera bez djela je mrtva. Djela su važna, ona govore više od hiljadu riječi. Otud i naš slogan 'Budimo ljudi'. Nema tu neke filozofije, budi čovjek i to je sve“.

SVE VIŠE DJECE I MLADIH ŽELJNIH DA POMOGNU

„Blaženopočivši Patrijarh Pavle je rekao: 'Među našom djecom je mnogo nesrećne i siromašne djece kojima roditelji nažalost nisu mogli ostaviti ništa drugo osim novca'. Tu je sve rečeno. Jer, djeci je, na prvom mjestu, potrebna ljubav i vrijeme provedeno sa njima, važnije od svega materijalnog. Kod nas ima dosta djece i omladine i posebno me raduje veliki broj djece i mladih koji se sami javljaju da pomognu. U početku ih je bilo tek desetak, a sada je u našoj viber grupi, u kojoj obavještavamo o aktivnostima, njih 323. Čak i oni koji su na studijama žele da ostanu u toj grupi da bi, kada dođu u Trebinje opet dali svoj doprinos. To se prenosi sa jednih na druge pa nam dolaze i mlađi. U našoj fondaciji nastojimo ne samo da uručimo pomoć, nego i da porazgovaramo, sprijateljimo se sa tim ljudima, a kako imamo veliki broj mladih, da i oni vide koliko neko teško živi, da spoznaju da li su i koliko nezahvalni ili zahvalni svojim roditeljima. Imali smo niz primjera da nas sretnu roditelji neke djece koja su se uključila u ove aktivnosti fondacije i zahvaljuju se jer su primijetili pozitivnu promjenu u ponašanju svog djeteta“.

Sve su ovo gestovi koji vraćaju vjeru u ljude i podsjećaju da je tako lako  biti srećan kada se spozna ono najvažnije što život čini - ljubav, lijepa riječ, zagrljaj, podrška, zahvalnost. I nije teško ako se svakodnevno podsjetimo da vrijedi biti ona ruka koja povezuje i spaja jer naše malo za nekoga je mnogo, ponekad i sve.

U svakodnevnoj užurbanosti i ne primijećujemo koliko ljudi oko nas, ne samo da teško žive, nego i jedva preživljavaju, pa ipak na licu uspijevaju zadržati osmijeh, a u srcu zahvalnost, kao spoznaju da suštinu života čine male stvari, ali i ono najvažnije – dobrota duše koja se putem ljubavi umnožava. Onako, kako to lijepo kaže sveštenik Miloš Mandić, sekretar Fondacije „Sveti Vukašin“ – jedino se ljubav umnožava davanjem, a milosrđe i blagodarnost, dvije su najuzvišenije vrijednosti čovjeka, koje nije teško dosegnuti, zaboravimo li na samoljublje i osvrnemo li se oko sebe makar samo i na tren!