Trojica Trebinjaca – Nikola Kokić, Žarko Vico i Nebojša Aćimović tvrde da su u naselju Krš, pronašli polupodzemnu prostoriju stare trebinjske muslimanske porodice Omanović, u kojem je u 19. vijeku čuvan ćivot sa moštima Svetog Vasilija Ostroškog i Tvrdoškog.

Kokić je na društvenoj mreži "Fejsbuk" podijelio njihovo otkriće koje, kako kaže, potkrepljuje staro trebinjsko predanje koje svjedoči tek nemali broj naših starijih sugrađana, da su upravo u toj prostoriji čuvane mošti ostroškog čudotvorca, u vremenu kada su zbog napada Turaka sklonjene iz Manastira Ostrog.

Priču je, kaže, saznao za Nikoljdan prošle godine od jednog starijeg Trebinjca, koji mu je do detalja ispričao predanje o boravku i čuvanju moštiju Svetog Vasilija u Trebinju, sredinom 19. vijeka i kandilu koje je tu skoro dva vijeka.

"Teror i strahovlada Osman Paše Skopljaka i njegovih sukoba sa Crnogorcima donijelo je nestabilno vrijeme po stanovništvo Crne Gore i Stare Hercegovine, koje je izazvalo ozbiljne krize i bojazni da bi pod turskim naletima mogle biti ugrožene čak i mošti Svetog Vasilija u Ostrogu. U strahu od takvog scenarija, četvorica monaha, zajedno sa moštima, napustila su Ostrog i stigla u Trebinje, na lokaciju Omanović mahale (današnjeg Krša), koja je u tom trenutnu predstavljala jezgro gradskog života Trebinja", napisao je Kokić.

Duh suživota i bazičnih ljudskih vrlina prožima cijelo predanje, jer je tada čuvena i bogata trebinjska muslimanska porodica Omanović odlučila da svetim moštima i monasima ponudi utočište u jednoj od svojih kuća.

"Ni svi rizici koje je ova odluka nosila, ni opasnost koju je porodica sebi 'nabacila na leđa', zbog činjenice da ugledna muslimanska porodica čuva mošti pravoslavnog svetitelja, nije pokolebala Omanoviće da pokažu toplu i ljudsku moralnu komponentu. Ipak, u strahu da bi neko mogao da izda Omanoviće da u kući čuvaju mošti, porodica je nedaleko od kuće, napravila prostoriju, duboko ukopanu u zemlju, kako bi bila što manje upadljiva i kako bi u njoj monasi mogli neprekidno da bdiju nad Svetim Vasilijem", ističe Kokić.

Prostorija je sazidana od hercegovačkog kamena, uz jasno definisan luk na ulazu, dok je unutrašnjost precizno malterisana, dok su na rubovima prostorije dva od kamena istesana kreveta, gdje su vjerovatno obitavali monasi, čuvajući mošti, dok se kivot nalazio u sredini prostorije sa stalno upaljenim kandilom.

"Kada sam starijeg sugrađanina pitao koliko je svetitelj tu boravio, sa pretpostavkom: mjesec, dva, pet? Dobio sam odgovor da su mošti i monasi tu boravili čak nekoliko godina", dodao je on.

Omanovićima je ostalo u zavjet da ovo osvećeno mjesto održavaju i čuvaju vijekovima poslije (uređivanje, košenje, krečenje), a priča vodi do posljednjih generacija Omanovića, sve negdje do pedesetih godina dvadesetog vijeka.

"Čak postoji i predanje da je ova legenda bila aktivna u narodu, kroz kult Svetog Vasilija, pa je vjerni narod u ovoj 'sjenici' palio svijeće sve do poslije Drugog svjetskog rata, kada su, nažalost, komunističke vlasti popisivali sve Srbe koji se pojavljuju na ovom mjestu, pa je strah od odmazde bio ogroman. Staro stanovništvo Trebinja mahom je izumrlo, o Omanovićima više nema podataka, a nove generacije doseljenika, nažalost, nije znala ništa o ovom predanju. Zub vremena i zaborav učinio je da ovo predanje totalno izumre iz svijesti lokalaca", naveo je Kokić.

Tek poneka priča "da je tuda prolazio Sveti Vasilije" i "da su tu zasigurno bile neke mošti" sve je što je ostalo od ovog predanja.

"Poslije više neuspjeha, probijanja kroz draču i travu, a sve okruženo i zaraslo divljim smokvama, uspjeli smo da se probijemo do ove pećinice. Zaista, radost je bila ogromna", naveo je Kokić.

Prostorija je skroz zarasla, sakrivena od očiju ljudi, sa ogromnim nanosima humusa i materijala koje su decenijama nanosili vjetar i životinje. Uslijed toga, otvor je zatrpan i trenutno je promjera nekih pola metra i može se ući u ležećem položaju.

"Unutra smo vidjeli i uredno malterisane zidove, istesan kamen i kamene krevete, a nadamo se da se ispod humusa nalazi i taj misteriozni donji dio kandila, sa početka ove priče. Baš sve kako nam je i pojašnjeno ranije", naveo je Kokić.

Kokić kaže da se nadaju da će ova priča animirati nadležne ustanove, Muzej, Eparhiju zahumsko-hercegovačku i primorsku i ostale, kako bi se ova priča dodatno istražila.

"Bilo kako bilo, Bog je tako udesio da ova generacija ima priliku da obnovi predanjski kult koji je ugušen pedesetih godina od strane komunističkih vlasti, a Trebinje da postane dostojno da mu se ova sveta tačka u centru grada, ponovo ukaže", naveo je Kokić.