Sinoć su u kulturnom Centru Trebinje ponovo „zvonile zvonke pjesme“, iako Profesora Božidara Boba Vučura, dugogodišnjeg urednika Radio Trebinja, nije bilo tu.

A bila je njegova muzika, mališani kojima je u amanet ostavio muziku i lijepu melodiju, ali i njegovi saradnici, kojima je, nažalost njegovim odlaskom u vječnost, ostavio svoj festival, koji je godinama organizovao i bio „kompozitor jedne od najlješih kulturnih melodija Trebinja“.

„Zahvaljujući njegovim prijateljima i saradnicima, od ove godine ponovo će, hvala Bogu da zvoni`Zvon zvonke pjesme`.Odlučili smo da u stvarnost donesemo ideju o ponovnom održavanju, odnosno oživljavanju festivala, koja je potekla sa nekoliko adresa. Uz podršku Bobove porodice, supruge Branke, sina Jovana i kćerke Nevene, najglasniji su bili Marko Resković, profesor Milisav Sukonjica i eto, moja malenkost, uz veliku podršku Gradske uprave, Radio Trebinja, Kulturnog centra, svih profesora muzike našeg grada i svih onih koji vole našeg profesora“, kaže profesor Muzičkog vaspitanja u Gimnaziji "Jovan Dučić" Pero Bokić.

A da Profesor Bobo i dalje živi i živjeće u našim srcima, svjedoče riječi Marije, nekada Ninković, a sada Tešić, dame koja je nastupala u takmičarskom programu prvog, odnosno drugog festivala „Zvon zvonke pjesme“.

„Zaista sam srećna jer ovaj festival živi i  da ponovo zvone zvonke pjesme u Trebinju. Zahvaljujući profesorovoj ljubavi prema muzici i djeci, festival je opstao punih 20 godina i ostavio je zaista nemjerljiv pečat u muzici grada Trebinja i bio je prva stepenica u muzičkom odrastanju mladih muzičara Trebinja. Mnogi od njih su nastupali u Banjaluci na Đurđevdanskom festivalu, na `Prvom glasu` i mnogim drugim regionalnim festivalima. Pamtim ga kao jednog velikog zaljubljenika u muziku, divnu osobu, ali prije svega čovjeka koji je nesebično dijelio svoju pozitivnu energiju“, rekla nam je Marija Tešić.

I na kraju, nije floskula, ali pobjednici su svi.

Svako od malenih pjevača, praćenih orkestrom Gimnazije Jovan Dučić, na svoj, odličan način, donijeli su neke od Profesorovih dječijih hitova.

Ali Stručni žiri i Žiri publike su donijeli odluke o najuspješnijim, kojima je nagrade uručio gradonačelnik Trebinja Mirko Ćurić.

Stručni žiri je radio u sastavu: profesor Silvana Stevanović, profesor Dragan Jelačić i predsjednik, profesor Jovana Marić, direktor Muzičke škole u Trebinju. Njihovim odlukama prvo mjesto osvojila je Nataša Janković, drugo Milica Cerovina, a treće Vera Bužanin. Žiri publike je radio u sastavu: Suzana Lambeta, Nenad Ilić, nekadašnji učesnici Festivala te Bojan Bovan, koji su odlučili da je bolja od ostalih bila Milica Cerovina.

U pratećem dijelu programa nastupila je Marija Tešić i orkestar Gimnazije Jovan Dučić a pozorišna sala Kulturnog centra bila je ispunjena do posljednjeg mjesta.

I nemojte zamjeriti na ovom, iako gramatički neispravnom, velikom slovu u riječi Profesor.

Naš Profesor Božidar Bobo Vučur je to itekako zaslužio.

Tačnije, zaslužio je najveće moguće slovo.

Ovakve festivale nemaju ni mnogo veći gradovi.

I na kraju... s obzirom da svaka pjesma nosi poruku i emociju, evo i jedne Profesorove, koju je 1972. pjevao veliki Zdravko Čolić.

Prolaze dani i godine duge,

Vrti se, vrti sve.

Razni problemi i sve što je lijepo

mijenjaju naše sne.

Kad’ kiša pada, ili snijeg se vije,

mirno je mirno sve.

A kad Sunce grane, i obasja Zemlju,

odnosi probleme te.

Dim-di-ri-di-ri-di-dam!

Zapjevaj sa mnom,

jer to je pjesma za tebe!

Dim-di-ri-di-ri-di-dam!

Ooooo, to je pjesma ta!

Prolaze dani, i godine duge...

Profesorov amanet ostaje.

I ponovo zvoni Zvonka pjesma nad Trebinjem!