Ako ste željni prirode i autentičnog doživljaja hercegovačkog sela, starinskih običaja i domaće kuhinje - navratite u Zagoru i zaselak Dolove.
Na gazdinstvu Tanasijevića dočekaće vas skromni a živopisni kameni kućerci, a pod krovom domaćinsko gostoljublje, miris ognjišta i na njemu spremljenih domaćih specijaliteta.
A da doživljaj nekadašnjeg seoskog života bude potpun – veselo društvo se uvijek s voljom okupi oko ognjišta na sijelo i ugodan razgovor, koje nikad ne prođe bez pjesme i gusala...
Iako su mlađi Tanasijevići životom i poslom vezani za grad, selo im je priraslo srcu. Nisu mogli da gledaju da im starina propada i zarasta u draču. A onda se odlučili i na korak dalje, da ono duši ugodno upletu sa korisnim - i na imanju u Dolovima krenu u priču o seoskom turizmu.
O tome kako je sve počelo kazuje nam Radomir – Beli, po starini srednji od trojice braće Tanasijevića, koji se najviše i predao ovom poslu.
„Moj brat Rajko i ja nismo htjeli da dopustimo da nam kuća na selu padne. A stara je preko sto godina. Tu nam je otac rođen, đed, prađed. Krov, izba, prozori, sve je već bilo prilično propalo. Kao i većina starih kuća po našim selima. Za početak smo htjeli da to opravimo. A kako inače volim da spremam neka naša jela, ljudi su počeli da me nagovaraju da ovdje napravimo i nešto više. I iz Turističke organizacije su me odmah podržali. Danas svi kažu – ovako nešto kod nas nigdje nema“, priča Radomir.
Trebalo je ipak nabrojati dana da bi se sve dovelo u red. Srećna okolnost bila je ta što i Radomiru i Rajku građevina ide od ruke, pa su sve sami radili. U današnje vrijeme i na ove cijene sa majstorima ne bi daleko dogurali.
„Počeli smo prije jedno pet godina. Malo po malo, uglavnom vikendom jer se drugim danima nema ni kad. Gore nije bilo vode ni toaleta pa smo i to napravili i doveli vodu sa čatrnje. Gdje je nekad bila štala napravili smo pravo starinsko ognjište. Nismo htjeli ništa nanovo da zidamo nego sve kako se nekad radilo. Kamen koji je pao da se opet uzida i fuguje. Da sve bude autentično starinski“, nastavlja Radomir.
U Zagorskim Dolovima tradicija je tu da bi opstala.
