Trebinje je nekad imalo dvije rijeke. Jedna, balzamovana da nas kao mumija podsjeća na svoju ljepotu, i danas je tu u svom koritu – pogađate Trebišnjica. Drugu rijeku, rijeku šetača – k o r z o – ni u najbujnijoj mašti ne možeš vratiti u njen stari presušeni tok. Tok koji je svako veče kretao od platana kod Pošte do platana kod Njegoša i ponovo – ukrug.“
Danas je teško i zamisliti tu rijeku večernje promenade glavnom trebinjskom ulicom, talase šetača koji zapljuskuju špalire onih koji radije tu stoje i posmatraju (valjda da nešto ili nekog bitnog ne bi u toj promenadi propustili), a i jedni i drugi, nije važno da li stoje ili šetaju, znaju da su u tim večernjim satima tamo gdje se jedino može i mora biti, u epicentru gradskih zbivanja, na korzu.
Jer štraftom korza šetalo se ponajmanje radi šetnje - to je mjesto gdje se predstavljate čaršiji, mjesto susreta i upoznavanja, gdje se razmjenjuju prve riječi i pogledi naklonosti, traži zabava i druženje, prilika da se popriča sa prijateljem ili znancem - da se čuje kakav novost, radi kakve korisne stvari, posla ili tek da se prekrati vrijeme. I tako je sve teklo decenijama...
Sa novim vremenima, večernja rijeka šetača počela je da presušuje, korzo se preselio u kafane (ili odlutao nekim improvizovanim i manje obaveznim putanjama), a trebinjskim „stradunom“, sve veća i izdašnija, potekla je rijeka automobila, tone bučnog gvožđa koje su decenijama samo narastale, a na čije smo se ruglo i nelagodu toliko navikli da danas vjerujemo da je tako odvajkada bilo i da ne može drugačije. I ostaće tako sve dok neki urbanista ne smisli (a smišljaju već evo decenijama, još od sredine sedamdesetih i urbanističkog plana „Trebinje 2000“) kako da tu bujicu, koja nas od jutra do sutra obilno daruje neprijatnim treštanjem i izduvnim gasovima, nekud okrene i preusmjeri, a glavnoj ulici i najljepšoj istorijskog arhitekturi Trebinja, koju je bespravno uzurpirala, opet vrati, ako ne baš staromodni korzo, onda nešto od nekadašnjeg duha i ambijentalnosti, smisleniji sadržaj i život, a u njemu – ljude umjesto automobila.
