Na Čemernu kod Gacka, gdje su ljeta svježija i gdje tišina vlada, baka Dušanka Šupić i u desetoj deceniji života nalazi svoj odmor i zadovoljstvo dok prede.

Prisjeća se kako je nekada, kada bi sve poslove žavršila, prela uz lampu, do kasno u noć. Danas joj je ovaj posao razonoda, uslovi su lakši, ali problem je to što nema vune.

“Od jedne ovce budu četiri kuđelje, ali mi više niko vunu ne šalje”, govori tiho ova baka, ali bez gorčine.

Napominje da joj je posljednje komadiće vune, s kojom nam pokazuje kako prede, poklonila jedna djevojka iz Bileće.

Predenje za nju nije samo posao, već je navika, terapija i uspomena. I iako se zanat gasi, ona ga ne pušta. U njenim rukama, dok nit iznova nastaje, još uvijek živi tradicija.

Na Čemernu ova baka provodi ljeta. Ove godine je već na kraju marta iz Gacka stigla na svoje ognjište na Čemernu. Zahvalna je, kaže, što joj je ovogodišnje vrijeme to omogućilo ranije nego inače, a nada se da će na Čemernu ostati do novembra.