Uz prisustvo velikog broja vjernika juče je u Nadinićima proslavljena hramovna slava Ilindan, u godini kada je hram Svetog Ilije obilježio 130 godina od kako postoji ova bogomolja.

nadanici.jpg (335 KB)

Sveta liturgiju služio je paroh Druge gatačke parohije Aleksandar Gajić, a nakon litije oko hrama i lomljena slavskog kolača uslijedilo je tradicionalno ilindansko saborovanje u porti Hrama.

 „Nazdravlje, na radost i obradovanje današnji praznik i neka je srećno 130 godina od dana kada su se ljudi organizovali da Gospodu svome grade hram kao sjećanje na njegovog, a i našeg Svetog proroka Iliju“, rekao je načelnik opštine Vukota Govedarica i čestitao svima ovaj važan praznik.

„Tačno prije 130 godina, u Nadinićima mještani su sa svojim parohom donijeli odluku da sagrade crkve. Mi pokušavamo da budemo dostojni naših predaka, a isto tako da našim generacijama koje dolaze da ostavimo i trasiramo put kojim će ići, a najispravniji je put pravoslavne vjere, da ljubi brat brata, da saborujemo, da ne zamjeramo jedni drugima“, naglasio je ispred Crkvenog odbora Risto Milošević.

„Postoji još jedno sjećanje na Nadiniće i to ono na političko organizovanje Srba prije 35 godina. I ne možemo i ne smijemo zaboraviti taj dan, ali ga ne trebamo gledati u kontekstu jedne političke organizacije. Zato, zbog takvih što su to imali na umu, mi smo izgubili jednim dijelom ovo saborovanje ovdje. I moram da vas podsjetim, da smo prije četiri godine izašli iz crkvene porte i kao politička organizacija obilježavali posebno, od ove godine nećemo, nego hoćemo svi zajedno ovdje- jedan krsni kolač, žito i krsna svijeća. Hoćemo sabornost, bratstvo i da budemo sajedinjeni u našoj sabornoj svetoj i apostolskoj crkvi“, istakao je načelnik Govedarica.

Na praznik Svetog proroka Ilije u Izgorima je svetu arhijerejsku liturgiju služio mitropolit ZH i SP Dimitrije uz sasluženje sveštenstva.

Izgori-1.webp (121 KB)

U jevanđeljskoj besjedi, vladika Dimitrije poučio je da je Sveti prorok Ilija svagda vidio živoga Boga kao da je prisutan, kao da razgovara sa Njim. Svakoga trenutka lice Božije bilo je blisko njemu i on blizak Bogu. Čuda je činio, zaustavljao je stihije prirode, nebo je zatvorio, tako da kap kiše nije pala zbog idolopoklonstva tadašnjeg naroda.

Nakon litije i lomljenja slavskog kolača osveštan je i parohijski dom.