Dok većina nas, htjeli mi to priznati ili ne, polako i sigurno tone u svoju „zonu komfora“, gdje tragamo za najlakšim načinom da ispunimo dan, postoje oni koji taj komfor svjesno ostavljaju iza sebe. Dvije Trebinjke, Dajana Elek Milošević i Tijana Paovica, u sebi nose onu vrstu nemira koji ne traži mirnu obalu, već otvoren put i visine koje tek treba osvojiti.

Za njih, vikend nije odmor nego poziv na novi izazov. U subotu su se upustile u surovu, ali veličanstvenu planinsku trku Velež Vertikal, gdje su snagu mjerile sa kamenom, vjetrom i usponima koji oduzimaju dah. „Svaka stopa uzbrdo je kao razgovor s samim sobom – koliko možeš, koliko želiš, gdje je tvoja granica?“, kaže Dajana, dok još osjeća težinu staze u mišićima, ali i lagodnost pobjede nad sobom.

Ni dvadeset i četiri sata kasnije, one su već bile na novom terenu. Bjelasica Trail — druga planina, drugi pejzaži, ali isti oganj u očima. Dok su drugi nedjeljno jutro provodili uz kafu i novine, one su „lagano“ preletjele bjelašničke staze, ostavljajući iza sebe i kilometre i izgovore. „Nije stvar u tome da pobediš nekoga drugog, već da pobediš onu verziju sebe koja bi radije ostala kod kuće“, kaže Tijana, osmjehujući se kao da je upravo otkrila tajnu sreće.

Dok mi tražimo opravdanja, one skupljaju medalje — ali mnogo važnije od toga, skupljaju priče, uspomene i onaj osjećaj da život nije niz ponavljanja, nego niz osvajanja. I da, ponekad su dvije dame iz Trebinja zaista dvije planinske sile koje pomjeraju granice, i svoje i naše.