Bila je srijeda, četvrtak, ne pamtim više dane samo ljude... i nebo je plakalo. Bila je neka nesrecna 1996. godina...
I kiša....
Danas se navršava punih 29 godina otkako nas je prerano napustio Ljubinko Akšam — jedan od najvećih talenata Omladinske škole FK Leotar.
Tog dana nebo je zaplakalo nad Trebinjem, a grad je izgubio sina koji je nosio svjetlost u očima, vedrinu u osmijehu i neugasivu ljubav prema fudbalu.
Iako su prošle gotovo tri decenije, Ljubinkovo ime ne blijedi.
Ostao je simbol čiste mladosti, istrajnosti i radosti igre.
U njegovu čast, već 17 godina, FK Leotar okuplja najmlađe na Memorijalnom turniru — da se kroz dječju igru i smijeh čuva uspomena na dječaka koji je vjerovao u snove, u drugarstvo i u fudbal koji se igra srcem.
Danas, kada vjetar zapiri preko Bregova, a kiša sa mora krene... kao da donosi šapat sjećanja…
Ljubinko je tu, u svakom koraku mladih fudbalera, u svakom dodiru lopte, u svakom osmijehu što s tribina pogleda ka nebu.
I opet će i danas će kiša... i uvijek će na današnji dan i kad sunce sija u srcima onih koji se sjećaju padati kiša....
