Udruženje Hercegovaca, potomaka i prijatelja organizovalo je u subotu, 23. maja 2026. godine, tradicionalno 17. Hercegovačko sijelo u Hotelu „Vojvodina“ u Zrenjaninu. Manifestacija je počela svečanom akademijom pod nazivom „Povratak u zemlju priče i snova“ u svečanoj sali Restorana „Vojvodina“. 

Gradonačelnik Zrenjanina Simo Salapura istakao je da sve prisutne veže neraskidiva nit prijateljstva, tradicije, slobodoumlja i ljubavi prema zavičaju. On je naglasio da Grad Zrenjanin, upravo zahvaljujući posvećenosti Udruženja Hercegovaca, ostvaruje izvrsne i konkretne odnose sa Republikom Srpskom i njenim lokalnim samoupravama.

– Mi smo kao lokalna samouprava pratili želje naših građana i bratski se povezali sa Trebinjem, Laktašima i Bijeljinom, a sarađujemo sa Višegradom i Bilećom. Ponosni smo na tu saradnju, jer to nije samo potpis na papiru. Sve to ima dublje značenje koje svjedoči da smo jedno, da čuvamo svoй identitet, poštujemo tradiciju i istoriju. Takođe je važno da budemo jedinstveni u ideji da se sačuvaju Srbija i Republika Srpska – poručio je Salapura.

Načelnik opštine Bileća Miodrag Parežanin prenio je pozdrave iz zavičaja i ukazao na to da Udruženje Hercegovaca u Zrenjaninu predano radi na povezivanju, zajedništvu i sabornosti, što predstavlja temelj koji mlađe generacije moraju nastaviti i prenijeti na svoje potomke.

– U Zrenjaninu se ne osjećam kao gost, već kao svoj na svome. Lijepo je biti Hercegovac, čuti naša prezimena i zajedno govoriti ekavski i ijekavski. Udruženje Hercegovaca radi sjajan posao na povezivanju i sabornosti koju moramo preuzeti od starijih i prenijeti na potomke. Siguran sam da će se iz ove bratske ljubavi izroditi i konkretna saradnja u privredi, turizmu, sportu i kulturi.

Književno veče: Čuvari zavičajnog kamena i zaborava

Profesor i autor Radomir Vučković predstavio je svoju novu, drugu po redu knjigu „Zemljom Hercegovom“, koja kroz prizmu tekstova i bogate foto-dokumentacije donosi svojevrsnu ličnu kartu 50 hercegovačkih naselja.

Vučković je upozorio na poraznu demografsku sliku i pražnjenje ruralnih predjela Gacka, Bileće, Trebinja i Nikšića, praveći paralelu sa istorijskim talasima kolonizacije Banata, Bačke, Srema i Kosmeta.

– Prolazeći zemljom Hercegovom, na mnogi sam kamen stao i svega se nagledao kroz objektiv. Naš zavičajni prostor danas je u teškom stanju i mora mu se pomoći. Osim prigradskih naselja, opšta slika je vrlo porazna — ruševine i oronuli krovovi sreću se svuda, od Gacka i Bileće do Trebinja i Nikšića. Ironija je da su ljudi masovno otišli upravo onda kada su do sela konačno stigli struja i asfalt. Svi dijelimo istu sudbinu, kako mi u Hercegovini, tako i naši ljudi koji su kroz kolonizacije naselili Vojvodinu. Ovom knjigom želimo da sačuvamo priču o njima.

Da bi ilustrovao mentalitet, način života, ishranu i tradicionalne bračne odnose hercegovačkih staraca — od kojih su mnogi bili boemi i povratnici iz Amerike — Vučković je okupljenima pročitao jednu kratku, duhovitu zavičajnu crticu o tradicionalnom životu hercegovačkih bračnih parova, koja je svojom izvornom hercegovačkom neposrednošću nasmijala i oduševila prisutne.

Publicista i pjesnik Sreten Vidaković iz Gacka predstavio je svoju četvrtu knjigu, podijeljenu u četiri ciklusa: hrišćanski, rodoljubivi, zavičajni i ljubavni poj. Autor je okupljenima odrecitovao nekoliko svojih pjesama, počevši od duhovnih motiva posvećenih traženju mira u vjeri i ponosnom hercegovačkom kamenu.

Potom je kroz emotivne stihove opisao lični doživljaj hodočašća, duševnog mira i iscjeljenja pod Ostroškim gredama Svetog Vasilija, dok je nastup zaokružio s nekoliko nostalgičnih stihova iz ljubavnog segmenta, posvećenih čežnji i nezaboravnoj nježnosti.

Akademik Milovan Pecelj izrazio je veliku zahvalnost Milanu Belom Bjelogrliću na uspješnom okupljanju Hercegovaca, a potom je održao nadahnuto slovo o Jevtu Dedijeru (1879–1918) — čovjeku koji je napisao kapitalnu antropogeografsku studiju „Hercegovina“, bez koje danas ne bismo znali ni ko smo, ni odakle smo.

– Ova nevjerovatna životna priča počinje 1892. godine, kada je veliki naučnik Jovan Cvijić, istražujući hercegovački krš, uočio bistrog dvanaestogodišnjeg pastira iz Čepelice koji mu je vodio konja kroz zabiti. Prepoznavši u njemu ogroman potencijal, Cvijić ga upisuje u mostarsku gimnaziju, a potom mu pomaže da se školuje u Beogradu i Beču. Snovi siromašnog pastira su se ostvarili kada ga je Cvijić izabrao za svog prvog saradnika, čime je Jevto Dedijer 1910. godine postao prvi univerzitetski profesor na Beogradskom univerzitetu porijeklom iz Bosne i Hercegovine.

Pecelj je naglasio da je Dedijer živio svega 39 godina, ali da je njegov vijek bio ispunjen epohalnim istorijskim događajima. Bio je svjedok austrougarskog prodora na Balkan, Britanske imperije kraljice Viktorije, Bizmarkove hegemonije, Mladoturske revolucije, prešao je Albansku golgotu sa srpskom vojskom i dočekao krah dva moćna carstva 1918. godine.

– Međutim, Dedijera je zadesila i tragedija gubitka njegovog drugog velikog djela — studije o Bosni, koju je takođe pisao deset godina. Polazeći u rat, jedan rukopis je ponio sa sobom (koji je nestao u albanskim gudurama kada mu se konj survao u provaliju), a drugi je ostavio supruzi Milici u Beogradu. Na samrtnoj postelji u Sarajevskoj bolnici, 24. decembra 1918. godine, Jevto je posljednjim atomima snage rekao Milici da je srećan što je kućni primjerak na sigurnom kod nje. Preminuo je istog dana, ne saznavši surovu istinu — da je austrijska vojska još 1915. godine upala u njihovu kuću u Beogradu, iznijela cijelu njegovu biblioteku u dvorište i spalila je. Tako je u plamenu zauvijek nestala Dedijerova studija o Bosni.

Pecelj je prisutnima predstavio i prevod Dedijerovog doktorata koji je pronašao u Univerzitetskoj biblioteci u Beču, pisan rukom na istom broju strana kao i Andrićev doktorat u Gracu, te je ovu vrijednu knjigu poklonio domaćinu večeri, Milanu Bjelogrliću.

Na samom kraju, profesor Pecelj je najavio završetak svoje nove knjige o Milutinu Milankoviću, koja će biti predata u štampu već početkom naredne sedmice, ekskluzivno otkrivši prisutnima da je i sam Milanković — porijeklom Hercegovac.

U okviru književnog dijela programa, prisutnima se na svečanoj akademiji svojim stihovima predstavio i Dragutin Papović, poznati biznismen i stvaralac iz Gacka.

U muzičkom dijelu programa nastupili su Mirjana Mladenović, članica hora „Žene Mironosice“ i njen sin Mihailo Mladenović.