„Pčelinjak u manastiru Tvrdoš se intenzivnije razvija posljednjih petnaestak godina. Sva današnja društva su nastala, isključivo, razrojavanjem postojećih. Prva društva smo naslijedili od oca Vasilija, koji je bio u manastiru Tvrdoš, prije nego što će otići u manastir Zavalu. Počeli smo sa četiri-pet, da bi došli do današnje brojke od oko 120 društava“, kaže jeromonah Porfirije, sabrat manastira Tvrdoš, koji se prvi put susreo sa pčelama i pčelinjakom dolaskom baš u ovaj manastir.

„Uz oca Jovana, koji je u to vrijeme provodio dosta vremena u manastirskom pčelinjaku, počeo sam da učim, da se interesujem. Kad je on otišao na drugu službu, za Ameriku, sabrat Makarije i ja smo nastavili i malo, po malo uključivali i druge ljude. Suštinski, nije nam bilo teško da se snađemo u Jovanovom poslu, ali smo svi osjećali odgovornost da pčelinjak napreduje“.

Dok se pored mladog vinograda i maslinjaka, penjemo stazom do pčelinjaka, pred nama se ukazuje divan prizor. LR košnice i Jovanovićke, svježe ofarbane u vesele boje. Na svakoj, krasnopisom ispisani brojevi i ucrtan krst. Pčele veselo zuje. Ne napadaju nepoznate goste na šta jeromonah Porfirije dodaje: „Sigurno ima unosa! Zato nas ne ujedaju“. I dok otvara košnicu kako bi pregledao društvo, i on kao i svi pčelari s kojima smo već razgovarali, kaže da bi svijet mnogo ljepši bio kad bi narod mogao da živi tako organizovano kao što živi pčela u košnici. Priča nam jeromonah i koliko su pčele čudesna i, još uvijek, neistražena bića.

 

tvrdos-pcelinjak.jpg (203 KB)