Često arhaičan, najčešće gramatički nekorektan ali uvijek čist... kao voda izvorska i duša plemenita.

Srpski jezik...

Đavo ti sreću odnio

Na jade ti svanulo

Mrtav osvanuo dabogda

Zoru ne dočekao

Bog nikom dužan ne ostaje

Pitaće ga starost đe mu je bila mladost

Vjera je ono što nas upućuje istini

Neću svoju vjeru izgubiti ni časnoga krsta pogaziti

Za krst časni i slobodu zlatnu

Da se toj nevjernoj kući trag po prstu pokazuje

Izvuko se bili su mu odbrojani dani

Živi na živim mjestima(u crkvama i manastirima)

Nije ni Bogu za mobu,ni caru za vojsku

Neka im je daleko lijepa kuća od nas - izrodi

Ćaća mu je na sablju dobijao

Prošlost je grozan bezdan, što u sumrak ode,ne postoji više

Zlo činiti a dobru se nadati nit je bilo nit može biti

Istorija je najoštrija sablja

Vrijeme je najbolji sudija

Najviša je vjera,vjera u čovjeka

Nema vjere koja grijeh pere

Čovjek je čovjeku vuk

Kako je nebo mutno kao oko isplakano

Crn mu obraz i ime prokleto

Pri njemu je neki đavo

Zbog nečije riječi pogane da u teško poniženje padne

Nepravda i kletva svakog bole

On je čovjek prevrtljive ćudi

Žestoko se naljuti

Izdaje ga snaga i hitrina

Uz rakiju i priču se krijepiše

Neko ga je podmuklo okleveto

Batalijo nešto

Ostavi se zađevica

Bolest i godine od čovjeka rugobu način

Božiji otpadniče srpskog roda izdajniče

To je strašni nesoj nema stida ni obraza

Mnogome je trn u oku bio

Prkosit se naviko

Njegovaje zadnja – zadnja mu se piše

Taj niodkog ne zazire

U živu će vatru ugaziti i za oštro gvožđe uhvatiti

Ljut je ko zmija

Ote mu riječ iz usta

Teško njegovoj duši

Došo mu glave preko drugog

Zabolje ga šta će svijet uzet za istinu

Stidi se svojih postupaka

Pravi veliku bruku svi mu idu na ruku

Ne mogu mu naudit jer je čovjek i vazda će biti

Sto kastiga i na njega se sruči

Njegova je dužnost da istinu davi....