Često arhaičan, najčešće gramatički nekorektan ali uvijek čist... kao voda izvorska i duša plemenita.
Srpski jezik...
Đavo ti sreću odnio
Na jade ti svanulo
Mrtav osvanuo dabogda
Zoru ne dočekao
Bog nikom dužan ne ostaje
Pitaće ga starost đe mu je bila mladost
Vjera je ono što nas upućuje istini
Neću svoju vjeru izgubiti ni časnoga krsta pogaziti
Za krst časni i slobodu zlatnu
Da se toj nevjernoj kući trag po prstu pokazuje
Izvuko se bili su mu odbrojani dani
Živi na živim mjestima(u crkvama i manastirima)
Nije ni Bogu za mobu,ni caru za vojsku
Neka im je daleko lijepa kuća od nas - izrodi
Ćaća mu je na sablju dobijao
Prošlost je grozan bezdan, što u sumrak ode,ne postoji više
Zlo činiti a dobru se nadati nit je bilo nit može biti
Istorija je najoštrija sablja
Vrijeme je najbolji sudija
Najviša je vjera,vjera u čovjeka
Nema vjere koja grijeh pere
Čovjek je čovjeku vuk
Kako je nebo mutno kao oko isplakano
Crn mu obraz i ime prokleto
Pri njemu je neki đavo
Zbog nečije riječi pogane da u teško poniženje padne
Nepravda i kletva svakog bole
On je čovjek prevrtljive ćudi
Žestoko se naljuti
Izdaje ga snaga i hitrina
Uz rakiju i priču se krijepiše
Neko ga je podmuklo okleveto
Batalijo nešto
Ostavi se zađevica
Bolest i godine od čovjeka rugobu način
Božiji otpadniče srpskog roda izdajniče
To je strašni nesoj nema stida ni obraza
Mnogome je trn u oku bio
Prkosit se naviko
Njegovaje zadnja – zadnja mu se piše
Taj niodkog ne zazire
U živu će vatru ugaziti i za oštro gvožđe uhvatiti
Ljut je ko zmija
Ote mu riječ iz usta
Teško njegovoj duši
Došo mu glave preko drugog
Zabolje ga šta će svijet uzet za istinu
Stidi se svojih postupaka
Pravi veliku bruku svi mu idu na ruku
Ne mogu mu naudit jer je čovjek i vazda će biti
Sto kastiga i na njega se sruči
Njegova je dužnost da istinu davi....