Da je pas čovjekov najbolji prijatelj više je od krilatice, u šta su se uvjerili svi koji su makar jednom imali psa kao kućnog ljubimca te posebnog druga. A kako izgleda biti najbolji prijatelj psu i na njegovu odanost i ljubav uzvratiti stostruko zna Dragan Pejić, vođa Tima vodiča službenih pasa u Jedinici žandarmerije PU Trebinje.  

Ovaj čovjek, ne samo da je okružen psima na poslu već i privatno te ih kući ima čak jedanaest! Očigledno je, bez njih ne može zamisliti život pa ljubav davno spoznatu njeguje do danas, a prenio ju je i na suprugu i troje djece, stvorivši okruženje po svemu jedinstveno za život.

„Od djetinjstva sam zavolio životinje, posebno pse za koje sam se vezao uz dedu. Bio je lovac i imao lovačke pse. Obožavao sam s njima da se igram i provodim vrijeme. Tako sam nastavio i dalje, a kada se ukazala prilika u Timu vodiča službenih pasa prešao sam odmah i danas radim ono što najviše volim“, započinje Dragan naš razgovor.   

U Banjaluci je završio srednju školu Unutrašnjih poslova, 6. klasa, generacija 1995/99. godina, a potom raspoređen u PS Bileća kao pripravnik, da bi nakon dvije godine prešao u Jedinicu žandarmerije u kojoj je već više od dvije decenije.

Obuku za dresuru pasa položio je 2002. godine u Bratuncu u tadašnjem Centru za uzgoj, obuku, dresuru i upotrebu službenih pasa i danas je jedini dreser pasa u trebinjskoj policiji. Kako ne bi stagnirao, reče nam, redovno odlazi na seminare, na kojima razmjenjuje iskustva sa kolegama iz okruženja, ali i iz Francuske, Španije, Norveške, Švedske...

Živi u Bileći, a u Trebinje dolazi na posao. I nije mu teško svakog dana prelaziti kilometre ovamo i nazad kada ga u oba smjera kojima hrli dočekuju prijatelji – psi kakve malo ko ima. Pripada onim srećnicima kojima je radni dan ushićenje jer je, kako nam sa puno ljubavi kaže, privilegovan radeći ono što voli. 

„Čovjek se veže za životinje i da bi sa njima radio, na prvom mjestu mora ih voljeti. Bezuslovno! Svaki pas je poseban i priča za sebe, isto kao i čovjek. I sa svakim je drugačije. Jedan sluša perfektno, drugi ide za svojim poslom, treći ima strah, četvrti hoće da ugrize... Imao sam situacije i da me napadne i ugrize pas, ali to me nije spriječilo da nastavim da radim s njim. Najbitnije je shvatiti do koga je, do psa ili do mene koji ga učim i onda naći način kako mu prići. Potrebni su ogromno strpljenje i upornost“, sugeriše nam ovaj dreser nepogrešivog instinkta.  

Sa psima radi sve što se tiče obuke, dresure, treninga. Kada steknu uzajamno povjerenje, a na prvom mjestu ljubav, onda sve ide glatko.

„Kada kažem da se bavim dresurom pasa mnogi me dočekaju rečenicom – A vi bijete pse?! Takve konstatacije su mi strašne. Ne možeš udarati psa i nikada to nisam činio! Da biste psa dresirali treba vremena, pažnje, strpljenja, upornosti. Posmatraš ga, da li hoće hranu, igračku da se igra jer svaki pas je rob navika i mora se pratiti njegova psiha i oslušnuti šta voli. Ako imate agresivnog psa i krenete na njega rukom odmah će vas ugristi. Ako krenete na psa sa urođenim strahom dobićete još više straha kod njega i nepovjerenje. Znači, samo su važni ljubav i povjerenje. Jedino tako možete da radite, sve ostalo ne prolazi“, kaže Dragan.