Ćetko Trivkov Tomašević, sa jednim rođakom, čuvao ovce na katuništu, u Somini. Iznenada, na jednom uskom prolazu, susretu se sa međedom. Rođak se skrajne iza jedne stijene i požuri da traži čobane u pomoć koji su bili predaleko od njih. Ćetko se uhvati u koštac s međedom. Lijevom ga rukom ščepa za nozdrve, a desnom mu sjuri nož ispod plećke pravo u srce. Poprska ga velika krv, ali on nastavi džarati nožem po nutrini međedovoj, navalivši se svom snagom na njega, kako ga ne bi mogao zakačiti šapama. Ćetko je izgledao stravično – okrvavljen, poderan, ali je snaga sve više priticala i bio je uvjeren da će nadvladati međeda, čije je tijelo sve više počelo da nemoća. U pogodnom momentu, odskočio je nazad i međed se ubrzo skljokao na prolazu.

Već je počeo da skida međedu kožu, kada su pristigli čobani i rođak, koga Ćetko oštro ukori što ga je napustio kad mu je najviše smrt prijetila, a zatim mirno nastavi započeti posao, kao da se prethodno ništa nije ni desilo.