U svijetu futsala u Hercegovini, malo je onih koji nisu čuli za braću Vico – Žarka i Miljana. Dva imena koja su postala sinonim za borbu, srce na terenu i bezrezervnu predanost igri. Talentovani, strastveni, uvijek među nosiocima svojih ekipa… i jedan detalj koji u svemu tome ostaje nedopjevana strofa: nikada nisu zaigrali zajedno u istom timu na Olimpijadi u malom fudbalu u Trebinju.

Da, dobro ste pročitali. Braća – a uvijek na suprotnim stranama. Igrali su jedan protiv drugog više puta, u utakmicama punim žara i nadmudrivanja, ali kao saigrači – nikada.

„Bili smo nadomak dogovora, sve je bilo spremno… ali Miljan me prevario! Umjesto da dođe kod mene u ekipu, otišao je da igra za Tinu“, priča Žarko uz osmjeh koji govori više od riječi – u njemu ima i blagog prekora, i bratske ljubavi, i sjećanja na neki topli, sportski inat.

Upitasmo ih imaju li bar jednu zajedničku fotografiju sa Olimpijade. Žarko se nasmijao:
„Nemamo ni to. Hahahaha!“

Ali zato imaju duge godine nezaboravnih duela, mnogo podijeljenih bravo-pogleda nakon dobrih poteza, i nešto što ne može stati u jedan kadar – bratstvo koje nadrasta svaki rezultat.

Večeras je Žarko obukao dres Tine. Sutra čekamo Miljana – da vidimo hoće li nas ponovo počastiti još jednim „bratskim derbijem“. Ili će, možda, napokon zaigrati rame uz rame – kako to publika već godinama priželjkuje.

Jednog dana, možda, na ovoj Olimpijadi što godinama piše najljepše ljetnje priče, zaigraju u istom dresu. A do tada – neka traje ovo posebno, neponovljivo rivalstvo. Jer upravo ono Olimpijadi daje dušu, kao što i bratska ljubav čini da fudbal bude više od igre.