Radovan Parić iz Ljubinja je igrom slučaja naučio da pravi hljeb ispod sača. Sve je počelo u Beogradu prije desetak i više godina. Danas, je ovaj Ljubinjac čuvar hercegovačke tradicije jer hljeb ispod sača je upravo to, spoj tradicije i kulture našeg krša. I ne samo to, Radovan je i neko ko svojom vještinom kult hljeba vraća na naše trpeze kao neizostavan detalj porodičnog ručka, da zamiriše dom i okupi porodicu. Radovan ističe da se proizvodnja sve više povećava i da se polako ali sigurno javlja potreba za radnikom koji bi, prema njegovim riječima, razvozio hljebove dok bi on bio zadužen samo za pravljenje ovog specijaliteta.

„Na dnevnom nivou mogu da proizvedem 27 do 36 velikih hljebova koji se, nakon što se ohlade, sijeku na osam dijelova tako da je moj kapacitet oko 200 do 250 hljebova. Jedan veliki hljeb teži oko 5.5 kilograma. Kada se isječe, stavlja se u vakumirku koja je termoskupljajuća folija i na taj način se hljeb štiti od bakterija“, priča Radovan.

Ističe da se u svom poslu potpuno pronašao, ništa mu ne pada teško, a siguran je da ovo ne može svako da radi i da će uvijek biti jedan od rijetkih koji se bavi ovim. Međutim, kako kaže, bilo bi izuzetno teško da nema bezuslovnu podršku brata koji mu i pomaže pri pakovanju.

„Moja vizija je da proširim tržište i ponudim hljeb što većem broju potrošača. Kad sam ušao u ovaj posao, znao sam da cijena mog hljeba ne može biti kao običnog. Izrada hljeba ispod sača je mnogo teža, a sam proces je mnogo zahtjevniji, a vrijeme potrebno da se napravi jedan hljeb značajno duže. Ipak, znao sam da ću proizvesti kvalitetan hljeb koji će naći svoje potrošače. Kada su kupci prepoznali da je riječ o domaćem hljebu iz Ljubinja, potražnja je naglo skočila“.