U tišini Odžačkog polja, oglasilo SE zvono Crkve svetih Kirila i Metodija. Njegov zvuk, starinski i topao, razlio se preko brda i livada, dozivajući i one u selu i one što su došli izdaleka, da se saberu u domu molitve. Pod svodovima hrama, u mirisu tamjana, sveštenik Drago Zubac služio je svetu liturgiju. Riječi molitvi slivale su se u tišinu, a potom, kao zrele jabuke u nedrima ljeta, padale u srca vjernih.

Kad su pristupili svetoj tajni pričešća, lica su ozarila onaj tihi sjaj što se ne vidi očima, već dušom. A u porti, pod starim drvetom, čekala je trpeza ljubavi – hljeb i sir, pite i razgovori, uspomene i zagrljaji.

Ova nedjelja, po običaju Crkvenog odbora, sabira ljude uoči Nevesinjske olimpijade. Tih dana Odžak, Rast, Zalužje, Trtine, Žiljevo, Šumići i sva druga sela postanu živi album povratnika – onih što nose zavičaj u imenu, a život u tuđini.

Među njima je ove godine i Novosađanin Dejan Omorjan, majstor FIDE, čovjek koji je na Olimpijskom šahovskom turniru upisao podvig kakav pamti malo ko – sve pobjede, jedna za drugom. I kao da mu to nije bilo dosta, juče je stao na start planinske trke „Velež vertikal“ i stigao do cilja, upijajući planinski vazduh i poglede s visina. „Došao sam da upoznam ovaj kraj i ljude“, rekao je tiho, a u glasu mu je bilo više od riječi – bilo je divljenje.

I ove godine sabor vjernika na Odžaku nije bio samo susret, već tiho utvrđenje nevidljivih mostova među ljudima. Dragan Brenjo iz Crkvenog odbora najavio je da će hram dobiti nove ukrase – freskopisanje kupole i mjesto za svijeće u porti, gdje će plamičci gorjeti kao male molitve, i po zimi, i po ljetu.

Tako Odžak čuva svoje. Ne samo zidove i freske, već ono što se zidovima ne može obuhvatiti – zajedništvo, vjeru i osjećaj da gdje god da kreneš, ovdje te čeka tvoj prag, tvoja crkva, tvoj narod.