Kako sam zavolio Halida

Mi smo bili djeca iz naselja Medakovine, tačnije iz ulica Vladimira Gaćinovića i Alekse Šantića.

Ne mogu tačno da se sjetim godine ali moglo je to bit' davne 1986. U Hercegovini je priprema drva za zimu ozbiljna stvar a pomoć komšija i dan -danas je ključna. Ušegati ili 'ubrati drva kako se kod nas kaže ', pa isjeći na kratko, iscjepati, složiti u drvaricu ili složiti u podrum nije mala stvar.

Komšija milicioner, Ibro Pervan (onaj što je prohodao pod Ostrogom) bio je krupan, ljudeskara.

Tog jutra bio je u civilu, u svom dvorištu očekujući drva. Pametan, poručio na vrijeme u sred ljeta. Da se dobro isuše zbog zime.

Upek'o zvizdan a mi djeca žedni skačemo oko njegove zgrade (Agijeva zgrada).

Komšija Ibro nas zovnu i reče: 'E 'vako djeco, meni će sad stić' drva.

Ja ću otić' do Nove radnje da vam kupim sok.

Ako mi pomognete da ubacim drva u podrum ja ću vas večeras pustiti da uđete na baštu hotela, pjevaće Halid Bešlić. Hoćete li?

Čini mi se da nije uspio da iznese svoju ponudu a mi smo već skakali od sreće. Halid Bešlić, ej!?

Mislim da smo tada oborili rekord u ubacivanju drva u podrum. Sa nestrpljenjem smo čekali veče.

Naravno, kući smo morali objasniti roditeljima da će da nas bez karata pustiti komšija Ibro.

Došli smo do hotela i stidljivo stali na ulazu u baštu. Sjećam se zelene školske klupe i dvoje ljudi koji prodaju ulaznice.

Mi smo pogledom tražili komšiju Ibra. Čim nas je spazio mahnu rukom i priđe. Ovo su moji! - reče na ulazu i uvede nas. Odvede nas do same ograde, prvi smo do bine. Ostali gosti sjede za stolovima.

Izlazi Halid, mlad i nasmijan i poče sa pjesmom. Povremeno bi nam mahnuo ili namignuo a mi smo bili najsretniji to veče na bašti (tada već žedni ali to nije bitno). Nismo mogli da vjerujemo da gledamo i slušamo Halida Bešlića, već tada legendu. Da stojimo na samo 2.metra od njega.

Otišli smo kući radosni i ispunjeni. I nikad ga nismo prestali slušati.

Dugo sam očekivao neki njegov beogradski koncert ali eto, nije se dalo. Tada sam ga čuo i nikad više.

Danas je otišla jedna velika legenda narodne muzike, čovjek, humanitarac, boem, Halid Bešlić.

Neka mu Bog da vječni mir. Laka mu zemlja.

Ja ću Halida i njegove pjesme i dalje voljeti.