Bakreni kazan, pucketanje vatre i miris tek pečene rakije znak je da je u Hercegovini počela još jedna sezona pečenja tradicionalnog srpskog pića.

Pored kazana domaćin Novak Svorcan, njegov sin Marinko i unuk Vuk čekaju da poteknu prve kapi. Ovdje su se spojili iskustvo, mladost, snaga i želja da se očuva duh zajedništva i tradicija.

Svorcani su kazan kupili prije dvadeset godina, isprva s namjerom da ga prodaju nakon što ispeku rakiju za vlastite potrebe. Ipak, vesela mašina ostala je kod njih- i to je bio njihov prvi susret s ovim zanatom. Čitali su, raspitivali se, tražili najbolji recept i nastojali da savladaju tajnu pravljenja dobre rakije. U tome su uspjeli, pa već dvije decenije peku rakiju za sebe, prijatelje i sve one koji vjeruju u njihovo znanje i iskustvo.

Prema Novakovim riječima, najvažnija je priprema smjese.

– Voće mora biti zrelo i zdravo, sa dovoljno sladeža. Stavlja se u velike posude, gdje odstoji određeno vrijeme, u zavisnosti od vrste. Kada proces fermentacije bude završen, odnosno kada šećer iz voća pređe u alkohol, smjesa je spremna za pečenje. Tada je sipamo u kazan i polako zagrijavamo. Para se kondenzuje i nastaje rakija. Dešava se da, ukoliko su ljudi neiskusni, smjesu ne pripreme dobro, pa rakiju moramo prepeći da bismo postigli željeni kvalitet. Ipak, najvažnije je da domaćin bude zadovoljan – ističe Novak.

U našem kraju najviše se peče lozovača, ali i druge vrste rakije imaju svoje mjesto. Prema riječima Novakovog sina Marinka proces pripreme je različit i zavisi od vrste voća.

– U ovih dvadeset godina okušali smo se u pečenju mnogih vrsta. Iz našeg kazana tekla je rakija od grožđa, dunje, drenjine, kruške, jabuke, smokve, pa čak i od kivija. Najzahtjevnija je dunja, jer je plod tvrd i ima malo soka. Ipak, kada je krajnji proizvod dobar, ništa nije teško – kaže Marinko.

Dok otac i sin pažljivo osluškuju kapanje prvih litara rakije, četvorogodišnji Vuk radoznalo posmatra i upoznaje tajne ovog starog zanata. Za njega je to još uvijek samo igra, a u suštini je tradicija koju će, možda, jednoga dana nastaviti. Jer, rakija u srpskoj kulturi nije samo piće, ona je simbol gostoprimstva, porodičnog okupljanja i dio običaja kojima se dočekuju prijatelji.