U podnožju Gacka, na blagom prostoru cerničkog polja, istorija je ponovo progovorila kamenom. Nekropola stećaka iz XV vijeka, koja se nalazi na mjestu stare pravoslavne crkve, otkriva slojeve prošlosti kakvi se rijetko gdje mogu naći. Upravo tu, kako svjedoče zapisi i narodno pamćenje, crkvu je podigla Jelena Lazarević – kći kneza Lazara i kneginje Milice, žena Đurđa II Stratimirovića Balšića, a kasnije i velikog vojvode Sandalja Hranića, gospodara Huma.
Cernica je oduvijek bila važna tačka na karti stare Hercegovine. Ovdje je, prema predanju, kratko stolovao i Rastko Nemanjić – mladi sin velikog župana Stefana Nemanje, prije nego što je otišao na Svetu Goru i postao Sveti Sava. Nemanjići su, uostalom, često boravili u ovim krajevima – zato se i kaže da je Hercegovina „đedovina Svetog Save“.
Danas, vjekovima kasnije, stručnjaci Muzeja Hercegovine iz Trebinja i Biološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu ponovo oživljavaju tu prošlost. U zajedničkom arheogenetskom istraživanju, oni su otkrili ostatke stare crkve u samom gradu Ključu i, ispod masivnih stećaka, pronašli šest skeleta.
Najveće iznenađenje čekalo ih je ispod monumentalne kamene ploče teške pet tona. Na njoj je bilo uklesano: „Ovdje leži knez Nikola Rašković Drobnjak.“ I zaista – genetska analiza potvrdila je da se ispod tog stećka nalaze ostaci istorijski poznatog srpskog kneza Nikole Raškovića, čovjeka koji se u dubrovačkim izvorima iz XIV vijeka pominje kao ugledni trgovac i partner Dubrovčana.
Ostalih pet skeleta takođe su nosili DNK trag obližnjih starohercegovačkih plemena – Drobnjaka i Banjana. Njihovo prisustvo uz sam hram govori da su i oni bili ljudi od ugleda, sahranjeni pored kneza kojeg su, po svemu sudeći, poštovali i slijedili.
Istraživanje u Cernici ponovo otvara i staru raspravu o porijeklu stećaka. Ako su, kao što pokazuju nalazi, postavljani uz pravoslavne hramove i nad grobovima srpskih vlastelina, kako onda i dalje opstaje teza da su to bili nadgrobni spomenici „bogumila“ – jer oni, znamo, nisu imali hramove niti su se sahranjivali oko njih?
Kameniti predjeli Hercegovine, bogati materijalom i duhovnim nasljeđem, već u XII vijeku postali su kolijevka te umjetnosti u kamenu. Upravo odavde, iz starog Zahumlja i Travunije, moda stećaka proširila se širom srednjovjekovne Srbije.
Danas, dok sunce zalazi iza gatačkih brda i zlatno obasjava uklesane krstove i mačeve na stećcima, čini se kao da prošlost još šapuće:
„Ovdje leži knez Nikola Rašković, i s njim, kamenom zapisana, povijest srpske Hercegovine.“
