U jednom tihom kutku Mostara, gde se Neretva lagano kotrlja pod starim kamenim mostom, a vazduh još uvek čuva eho davnih vremena, živi mladić po imenu Mitar. Završava svoje studije, a već sada, u tim ranim godinama, nosi u sebi onu duboku, nenametljivu snagu koja se rađa samo iz istinske posvećenosti. Nije on od onih koji se razmeću svojim darovima; naprotiv, skroman je i dosljedan, potpuno svoj u mislima i osećanjima, kao da je iznikao iz same zemlje koju voli i kojom diše.

Susret sa takvom mladošću uvijek je dar – podsjetnik da novi naraštaji nose u sebi nešto čisto i snažno, vrijedno najdubljeg poštovanja. A Mitar nam to daruje nenametljivo, kroz svoj rad, kroz onu ljubav prema onome što stvara, koja se osjeća u svakom njegovom koraku.

Najnoviji svjedok njegovog talenta jeste projekat „Zvukovni pejzaži Zapadnog Balkana“ i njegovo autorsko delo „Na pragu Balkana“. Tu, kroz različite zvuke i muziku koja se ne može opisati rečima već samo doživjeti u tišini slušanja, on nam je polako odškrinuo vrata našeg podneblja. Svaki ton, svaki šum vjetra ili dalekog zvona, svaki melos koji se rađa iz dubine, dozvoljava nam da spoznamo ne samo Balkan u njegovoj jedinstvenoj ljepoti i melanholiji, već i sebe same – one skrivene dijelove duše koji se budi samo pred takvim prizorima.

Ideja za ovaj neobičan poduhvat rodila se u Mostaru, među ljudima koji su čitav život posvetili muzici. Jedan od njih, Atila Aksoj, sa svojom suprugom i nekolicinom prijatelja, sanjao je o tome da se kroz zvučne atmosfere, efekte i melodije ispriča priča koja će, kad je neko čuje, odmah osetiti dah Zapadnog Balkana. Mitar nam to priča sa tihim uzbuđenjem u glasu, a mi naslućujemo koliko je uživao u svakom trenutku tog stvaranja – izazov je bio veliki, ali radost još veća, pa je tako nastala prava čarolija.

„Cijelu ovu priču stvorili su Mostarci“, kaže on prosto. „Pred mene je iznenada iskrsao konkurs Pavroti centra, i bilo mi je neizmerno drago što se nešto takvo dešava baš ovdje, u našoj zemlji, što se bavimo zvukom. Rekao sam sebi: moram učestvovati. Primaju samo dvanaestoro, ali nisam se ni trenutka brinuo.“

Pored svojih pesama i video zapisa, poslao je i eksperimentalnu radio dramu „Žrtva istosti“, koju je stvorio na fakultetu i kojom je osvojio treće mjesto na konkursu „Neda Depolo“ Radio Beograd. I, naravno, bio je primljen.

Gledajući ga kako govori o tome, sa onim tihim sjajem u očima, čovek oseti da je pred sobom neko ko je već našao svoj put – put koji vodi kroz zvuke Balkana, ali i duboko u srce onoga što nas čini ljudima.