U vrijeme kada se tradicija sve češće potiskuje savremenim načinom života, mladi ljudi poput Ognjena Stojanovića iz Bileće pokazuju da ljubav prema običajima, pjesmi i istoriji ima svoje dostojne naslednike.

Ognjen Stojanović, mladi guslar iz Bileće, kaže da se na našem području Božić uglavnom proslavlja na sličan način. Praznik počinje ranim ustajanjem, a porodica se okuplja oko trpeze.

„Ustajemo rano, majka priprema cicvaru i pogaču, a mrsimo se jer je prethodio veliki božićni post. Uz trpezu se družimo i pjevamo, a potom ja, kao polaznik, idem na dva mjesta“, priča Stojanović.

Zvuk gusala u njihovom domu, kako kaže, svakodnevica je, a posebno na Božić, najradosniji hrišćanski praznik.

„Važno je da se veselimo i radujemo, a jedan od najljepših načina je da uz gusle zajedno pjevamo izvorne pjesme. Gdje god gusle dođu u goste, svi ih traže i vole da čuju njihov zvuk“, ističe Ognjen.

Mladi guslar osvrnuo se i na obilježavanje Badnjeg dana. Živi u naselju Heljdište gdje se, kako kaže, njeguje običaj zajedničkog odlaska u badnjake.

„Na Badnje jutro okupimo se rano i zajedno idemo po badnjak. Družimo se, pjevamo i čuvamo naše običaje“, kaže Stojanović.

Govoreći o značaju gusala, Ognjen ističe da su one imale veliku ulogu u očuvanju srpskog naroda i identiteta.

„Gusle su nas održale i snagu nam dale. To je divan i najvažniji instrument za Srbe. Srpska istorija se od davnina pjevala uz gusle, a mlađim generacijama one prenose istinite priče, junačke podvige i slavnu prošlost. Božić je dodatni povod da se zagusla“, naglašava on.

Da gusla počeo je sa jedanaest godina. Najprije se rodila ljubav prema izvornim pjesmama, a potom i prema samom instrumentu.

„To je išlo jedno uz drugo. Učlanio sam se u Udruženje guslara i epskih pjesnika ‘Vojvoda Gligor Milićević’. Počeo sam da pjevam izvorne pjesme, da vježbam guslanje, kupio sam svoje prve gusle i tako je sve počelo“, prisjeća se Ognjen.

Ne može da izdvoji jednog najboljeg guslara, jer, kako kaže, danas ima mnogo vrhunskih izvođača koji su gusle podigli na viši nivo.

„Jedan od uzora mi je Boško Vujačić, a među današnjim najpoznatijim guslarima je Maksim Vojvodić“, navodi on.

Prema njegovim riječima, u posljednje vrijeme sve je veće interesovanje mladih za istoriju, gusle i tradiciju.

„Mnoge male istorijske činjenice koje ne nalazimo u udžbenicima možemo da čujemo i naučimo upravo kroz gusle“, kaže Stojanović.

Kada je riječ o nastupima, Ognjen ističe da nema tremu, iako se, kako kaže, ponekad može dogoditi greška.

„Nekada je to glas, nekada gusle ili gudalo. Ništa nije savršeno ni idealno, ali je najvažnije snaći se u datoj situaciji“, objašnjava on.

Sa posebnom emocijom prisjeća se svog prvog nastupa.

„Moj prvi nastup bio je u Bileći. Pjevao sam pjesmu „San Vuka Mandušića“, koja mi je tada bila omiljena, to je jedan lirski dio iz ‘“Gorskog vijenca“. I dan-danas rado pjevam tu pjesmu“, kaže ovaj mladi guslar.

Ognjen je učesnik brojnih humanitarnih akcija i koncerata, a član je i humanitarne fondacije „Hrišćani za Hrišćane“. Posebno su mu u sjećanju ostala dva humanitarna koncerta održana u Liparu i Somboru 2023. godine, kada je sav prikupljeni novac doniran djeci sa Kosova i Metohije.

Ostvario je i zapažene rezultate na takmičenjima.

„Imam četiri pehara sa četiri republička takmičenja. Osvojio sam jedno treće, jedno drugo i dva prva mjesta, 2023. i 2025. godine. Na mom drugom nastupu u životu, 2022. godine, na Festivalu mladih guslara Republike Srpske, osvojio sam treće mjesto“, navodi Stojanović.

Festivali su, kako kaže, veoma važni za afirmaciju mladih guslara, a smatra da svakom nastupu treba pristupiti sa istom snagom i posvećenošću.

„Guslam svaki dan i to je postao moj način života. Gusle živim i proživljavam. Pored školskih obaveza, uvijek uspijem da nađem vremena za vježbanje, nekada rano ujutru, nekada kasno uveče, ali uvijek ima vremena ako se dobro organizujem“, ističe on.

Za kraj, Ognjen poručuje da svaka srpska porodica treba da ima tri stvari: ikonu, kandilo i gusle.

„Ikona i kandilo su pravoslavne relikvije, a gusle su u genima srpskog naroda. Uvijek će se naći neko kod koga će se probuditi želja i ljubav da zagusla“, zaključuje mladi guslar iz Bileće.

Priče poput Ognjenove pokazuju da gusle nisu samo instrument, već živo svjedočanstvo tradicije, vjere i identiteta. Dok mladi poput njega sa ponosom čuvaju i prenose ono što su nam preci ostavili u amanet, sigurno je da će zvuk gusala i ubuduće odjekivati hercegovačkim krajem i podsjećati na korjene koje ne smijemo zaboraviti.