U Hercegovini riječ moba nikad nije bila samo „pomoć“. To je bio pravi događaj: komšije, rođaci, prijatelji, svi zajedno u radu kod drugog kao da radi sebi. „U neđelju se izlijeva ploča“ – i odjednom, sve oživi, smijeh i graja se miješaju sa znojem i drvenim daskama.

Kuće i štale,  sve se gradilo mobom. Nijedna kuća se nije napravila bez ruku komšija, a svaka priča o mobi traje decenijama. Koševina je počinjala mobom, na mobu se išlo čista srca i bilo je sramota ne odazvati se.

Moba nije bila obaveza – bila je čast. I danas mnogi kad čuju „moba“, sjete se raznoraznih anegdota, smijeha, rada, veselja, koševine i podizanja ploča. Priče o najboljim koscima i najboljim majstorima su proistekle iz mobe. Najbolji na mobi su bili zapamćeni i poštovani, a nagrada za rad je bilo priča o njihovoj snazi i plemenitosti koja se prenosila sa koljena na koljeno.

Danas riječ „moba“ rijetko čujemo, ali ako se spomene, svi znaju šta znači: zajednica, rad, smijeh i najvažnije da se kuća gradi srcem. Jer dok se mobe pamte i pričaju, Hercegovina živi kao kuća podignuta zajedničkim rukama i  toplom dušom.