Ima li neko da iz djetinjstva ne nosi sjećanje na „poderana“ koljena? Naravno, to je bilo „zdravo“ djetinjstvo, djetinjstvo u kome su nas roditelji pod prijetnjom batinama, u kasne sate, vraćali kući.

Novo vrijeme nosi novo breme i nove izazove. Sada roditelji tjeraju djecu da izađu na igrališta, terene, na utakmice. Djeca su nekada bila vitka, okretna, skočna.... Djeca danas su, nerijetko,  sa viškom kilograma, troma, spora.

Raspust se sveo na beskrajno „buljenje“ u manje ili malo veće monitore, ali to nije tema ove priče.

Tema je da, ipak, ima podosta djece koja jedva čekaju da odigraju fudbalske utakmice, da „razornim“ šutem sa osam metara „pocijepaju“ mrežu. San im je da pogode trojku u posljednjoj sekundi utakmice. I srećom ima ih. Ovih dana u naselju Tini ponajviše.

Lijepo ih je vidjeti kao se raduju, pobjedi, druženju, sportu i u konačnici zdravom životu. Ali ovdje postoji opasnost da „poderana“ koljena sa početka priče budu i poprilično opasna povreda.

Podloga na kojoj djeca igraju je dotrajala, ispucala, asflat se „izlizao“, teško se djeca mogu zaustaviti pri prvom jačem sprintu. I triibine su blizu, preblizu.

Mladi ali i stariji ljudi sa Tine već izvjesno vrijeme, preko institucija, traže da se uradi makar nešto. Nova podloga za početak. Nešto kasnije možda i tribine, rasvjeta....

Mobilijar za najmlađe je već urađen ima šest godina i još je u funkciji.

Svjesni smo da živimo u teškom vremenu kada je „marka kao Leotar“, ali smo isto tako svjesni i ubjeđeni da u ovom gradu postoji dobra volja, a nadamo se i novac, da se teren uredi.

Ovdje su mnogi počeli karijeru. Mijat Gaćinović koji igra za reprezenaciju Srbije, Gojko Cimirot iz reprezentacije BiH, Igor Miljković koji je član Fejenorda, Stefan Gudelj kapiten juniora Crvene zvezde i na koncu Savo Radanović koji je ovdje nekoliko puta bio najbolji golman, a sada je na pripremama seniora Crvene zvezde na Zlatiboru.

Ako ne vjerujte nama pitajte njih treba li nova podloga. I pitajte gdje su im najlakše pala „poderana koljena“. Ja znam. Na Tini, na „Brekani“, na svakom betonskom ili asflatom pokrivenom terenu ovog grada. Oni svoj san sanjaju. Hajde da i ovi klinci koji igraju na Vidovdanskom turniru dosanjaju svoj. Na novoj podlozi, na novom, boljem, kako nam rekoš, „pravom“ terenu.